Sevdalinka je narodna gradska pjesma bosanskih muslimana. Prema Enciklopediji Jugoslavije (1969), porijeklo joj treba tražiti u slavenskoj lirskoj usmenoj pjesmi i orijentalnoj muzici.

Sevdalinka je najznačajniji muzičko-poetski oblik naše muzičke tradicije i usmene lirike. Kao specifičan oblik ljubavne pjesme pretpostavlja se da je mogao nastati krajem 15. stoljeća.

Najstariji dokazi o postojanju žičanih instrumenata mogu se pronaći u arheološkoj građi sumerske civilizacije. O porijeklu saza na Balkanskom poluotoku postoji nekoliko mišljenja.

U Bosnu je u ljeto 1893. godine, u potrazi za narodnom pjesmom Južnih Slavena, stigao češki etnomuzikolog i melograf Ludvík Kuba.

Šaban Karajić naučio je praviti i svirati saz od svoga oca. Trenutno svira na mostarskim ulicama i Starom Mostu, na sazu starom 200 godina.

Iako poligamija u Bosni i Hercegovini, koja je sa stanovišta islama dopuštena, u prošlosti nije bila rijetka pojava kod viših slojeva muslimanskog društva, takvu praksu bosanskohercegovačke muslimanke nisu dragog srca odobravale svojim muževima.

Porijeklo melodije vjerovatno najpoznatije i najizvođenije sarajevske sevdalinke “Kad ja pođoh na Bembašu” zaokupljalo je pažnju istraživača, pisaca, folklorista i zaljubljenika u narodnu muzičku tradiciju.

Ako bismo pisali o autorima koji su stvarali svoje pjesme po uzoru na tradicionalnu bosanskohercegovačku ljubavnu pjesmu – sevdalinku, napravili bismo grešku ako ne bismo naveli ime Safeta Kafedžića.

Prije trideset pet godina na ahiret je preselio istaknuti umjetnik Ismet Alajbegović Šerbo.

“Ikona bosanske tradicionalne muzikeˮ, ovako je britanski magazin Billboard u februaru 2004. godine okarakterizirao Eminu Zečaj, u povodu najave izlaska njenog albuma “Emina Zečaj: Traditional Bosnian Songsˮ u izdanju “Gramofonaˮ.

Rešad Bešlagić, legendarni pjevač sevdalinki između dva svjetska rata, rodio se u Tuzli 1912. godine u staroj aginskoj porodici.

Bila je istinska umjetnica, sjajna vokalna interpretatorka koja je pripadala samom vrhu izuzetnih izvođača bosanskohercegovačke gradske ljubavne pjesme – sevdalinke.

Kratak životni put Osmana Đikića bio je dovoljno dug i plodonosan da njegovo ime uđe među istaknute bosanskohercegovačke pjesnike.

Zaim Imamović, jedan od najpopularnijih interpretatora i pjevača sevdalinke u drugoj polovini 20. stoljeća, rođen je 1920. u Mrkonjić Gradu, koji je u to vrijeme nosio naziv Varcar Vakuf.

Sevdalinka, kao narodna lirska tvorevina, više od jednog stoljeća plijenila je i još uvijek plijeni pažnju istraživača, melografa, putopisaca, kompozitora, muzičara, književnika i slikara.

Žarom svog srca, snagom svoje duše, neslomivošću svoje volje i neobičnom izdržljivošću, on je svoje ime urezao ne samo na mrtve stranice zlatne knjige naše povijesti, nego i u naša živa srca.

Svega nekoliko lirskih pjesama, pisanih jezikom sevdalinke, iz opusa bosanskohercegovačkog pjesnika Muse Ćazima Ćatića je snimljeno u izvedbama poznatih interpretatora sevdalinke.

Narodna lirska pjesma Oj, Užice, mali Carigrade nastala je tokom prisilnog iseljavanja muslimana iz Užica.