NOTNI ZAPISI LUDVIKA KUBE

U Bosnu je u ljeto 1893. godine, u potrazi za narodnom pjesmom Južnih Slavena, stigao češki etnomuzikolog i melograf Ludvík Kuba. U razdoblju koje prethodi njegovom dolasku u Bosnu, dok je melografski istraživao područje Dalmacije i Crne Gore, Kuba je priželjkivao mogućnost da folklornu građu bilježi i u Bosni, međutim, nedovoljno obaviješten o kulturnoj klimi u bosanskohercegovačkoj sredini u vrijeme austrougarske vladavine ovim područjem, Kuba je smatrao da od vlasti neće biti rado viđen u sakupljačkom djelovanju. Ali, kada je radeći u Dalmaciji susreo neke svoje zemljake, uvjerio se da se smije zaputiti u ove krajeve s ciljem bilježenja pjesama.[1] Ovaj važni susret Kuba je opisao u prilogu pod naslovom Kako sam najzad dospio u Bosnu: “A dogodilo se to 1892. godine, i to vrlo jednostavno, na poštanskom brodiću na kome sam se vozio od Dubrovnika do Metkovića, s ciljem da se otud, preko Vrhgorca, zaputim dalje u unutrašnjost Dalmacije. Na tijesnoj palubi gotovo da je bilo nemoguće da se ne upoznam sa dva svoja zemljaka i njihovim porodicama koje su se vraćale u Sarajevo sa godišnjeg odmora. Bili su to profesor Učiteljske škole J. Krčmar i školski inspektor J. Matela...ˮ[2] Nakon što su saznali razloge Kubine gorljive želje da dođe u Bosnu, ali i strepnju za ličnu sigurnost tokom boravka, njegovi zemljaci mu predložiše da, zajedno s njima, odmah krene u Sarajevo, te da će ga oni tamo dalje uputiti ondašnjem ravnatelju Zemaljskog muzeja, čovjeku slavenskog porijekla, Kosti Hörmannu, kojeg su osobno poznavali. Tako je i bilo. Susret s Hörmannom protekao je iznad svih Kubinih očekivanja. Naime, ovaj visoki austrougarski dužnosnik već je bio upoznat sa Kubinom sakupljačkom djelatnošću te je njegov dolazak vidio kao izvrsnu priliku da mu ponudi angažman koji bi bio od velike koristi i za Muzej. Govoreći o pojedinostima ugovora, Kuba je zabilježio: “Uredili smo da mi budu plaćeni putni troškovi, koje je Hörmann procijenio na 10 kruna dnevno, a ja ću putovati – četiri mjeseca po Bosni i Hercegovini, po ugovorenom planu, i svakog mjeseca ću dostavljati sakupljenu građu. Naredne godine (1893) plan je bio ostvaren i ja sam sakupio i predao 1.125 napjeva i tekstova.ˮ[3] Tokom Kubine sakupljačke ophodnje Bosnom i Hercegovinom nastala je obimna zbirka od oko hiljadu pjesama, zajedno s notnim zapisima njihovih napjeva, koje su u godištima od 1906. do 1910. objavljivane u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

Objašnjavajući način na koji je provodio dogovoreni posao, Kuba je zapisao: “Na put sam krenuo po sljedećem planu: za prvi mjesec sam predvidio da obiđem jugoistočni dio Bosne s novopazarskim sandžakom, drugi mjesec Hercegovinu, treći mjesec zapadnu Bosnu, a četvrti mjesec sam namjeravao da proputujem sjeveroistočnu Bosnu. Međutim, taj posljednji dio plana nisam mogao da ostvarim, jer se u onom kraju pojavila kolera. Vratio sam se stoga natrag i nastavio da radim u Kiseljaku i Sarajevu.”

Za tradicijski kontekst nastanka i usmenog života sevdalinki važan je Kubin opis ašikovanja:

Istina je da muhamedanski mladoženja ne smije vidjeti nevjestu dok je ne odvede, ali pjesme nam mnogo kazuju o ašikovanju, tj. o zagledanju i o koketiranju mladih. To možemo vidjeti petkom kad se mladići, kroz rupice na kapijama i tarabama, trude da pogledom uhvate praznično odjevene djevojke, koje se šeću po dvorištu ili tamo igraju. U jednoj pjesmi pitaju roditelji tek dovedenu mladu ženu – što je tako nevesela, a ona im priznaje da ne može zaboraviti svoga prvog ašika, svoju prvu ljubav. A mladić se znao u tim vremenima zaljubiti i u samo ime djevojkino, kako to u drugoj pjesmi priznaje Bakarević Avdaga, koji govori svojoj Muliji: “Ko je tebi tako ime nadio, handžar mu se u srdašce zadio!ˮ[4]

Učinak četveromjesečnog Kubinog prohoda Bosnom i Hercegovinom stekao se u obimnoj zbirci koja je sadržavala više od 1.000 različitih lirskih pjesama. Ukupan broj pjesama koje su – zajedno s notnim zapisima njihovih napjeva – predati upravi Zemaljskog muzeja, prema Kubinom saopćenju, iznosio je 1.125 jedinica.

1. Detalji o Kubinu dolasku u Bosnu nalaze se u njegovu tekstu pod naslovom Kako sam najzad dospio u Bosnu. Prijevod sa češkog: Bogdan L. Dabić. Predgovor Kubinoj knjizi Štivo o Bosni i Hercegovini, čiji je češki izvornik objavljen u Pragu 1937. godine. Dugujem zahvalnost prof. dr. Munibu Maglajliću, koji mi je skrenuo pažnju na ovaj tekst i ustupio na korištenje rukopis prijevoda Kubine knjige.

2. Kuba, Kako sam..., str. 10.

3. Isto, str. 14-15.

4. L. Kuba, Laska v bosensko-hercegovskih pisnich /Ljubav u bosansko-hercegovačkim pjesmama/, u knjizi Cesty za slovanskou pisni 1885-1929 /Putovanja za slavenskom pjesmom 1885-1929/, objavljenoj u Pragu 1953. godine; prijevod sa češkog: Bogdan L. Dabić.