SEVDALINKA KAO INSPIRACIJA

Sevdalinka, kao narodna lirska tvorevina, više od jednog stoljeća plijenila je i još uvijek plijeni pažnju istraživača, melografa, putopisaca, kompozitora, muzičara, književnika i slikara. Kao usmena lirska forma, nastajala je iz želje da se stihovima i pjevanjem iskažu različita ljudska osjećanja. Ona je bila i ostala nepresušno vrelo s kojeg su svoju dušu napajali književnici, pjesnici i slikari. Čuveni Safvet-beg Bašagić, Osman Đikić, Musa Ćazim Ćatić, Isak Samokovlija, Aleksa Šantić, Hamid Dizdar i drugi pisali su jezikom sevdalinke. Mnoge pjesme ovih autora su dobile i svoju muzičku verziju i folklorizirane, pa su postale prihvaćene kao neodvojivi naše narodne muzičke tradicije.

Pod utjecajem narodne lirike, stvarao je i Musa Ćazim Ćatić (1878-1915.). Jedna od njegovih pjesama, koja je svoju popularnost doživjela zahvaljujući interpretacijama Emine Zečaj i Salema Trebe, jeste i pjesma „U sevdahu duša moja“:

U sevdahu moja duša / Oko tvoga dvora l'jeta, / Tebe traži, Šemso mila, / Kao leptir majskog cv'jeta. // U sevdahu srce moje / Tvoga toplog žara žudi, / Hotjelo bi da s' ogrije / Sred mlađanih tvojih grudi. // Daj, pusti ga, na toj vatri / U pepeo nek se stvori / Smrt će njemu slatka biti / U sevdahu kad izgori.

Iz pera ljekara, književnika i dramskog pisca Isaka Samokovlije (1889-1955.) nastala je pjesma koja u sebi nosi sve odlike sevdalinke: čežnja, strast, tuga... Himzo Polovina navodi da su ovu pjesmu napisali Isak Samokovlija i Hamid Dizdar tokom Drugog svjetskog rata. Ova izrazito senzibilna pjesma je folklorizirana i pripada redu poznatih sevdalinki:

Okreni se niz đul-bašču / na vrelo kad pođeš / okreni se, nasmij mi se / medna usta, crne oči / Zumro moja. // A sa vrela kad se vratiš, / ja ću te čekati / kraj đuguma, da ti ljubim / medna usta, crne oči / Zumro moja. // Okreni se, pogledaj me! / Ne ljuti se na me! / Okreni se, nasmij mi se / medna usta, crne oči / Zumro moja.

Jedan od sretnika koji je doživio da njegove pjesme budu prihvaćene u narodu još za njegovog života bio je i janjarac Mustafa Dželil Sadiković (1894-1977.). Ovaj pjesnik i kadija je zbirku pjesama Sevdah i suze, s predgovorom Saita Orahovca, objavio 1930. godine. Njegova najuspjelija pjesma, koja se smatra sevdalinkom je „Šta bi bilo s đuzel-đula“, a, osim nje, zapažena je i u brojnim varijantama snimljena i pjesma „Nekad cvale bijele ruže“:

Šta bi bilo s đuzel-đula / da mu nije biser-rose. / Šta bi dragom altun-čelo / da mu nije kesten-kose. // Šta bi bile usne rujne / Da im nije alem-sjaja / Šta bi bila ljubav prava / Da joj nije uzdisaja. // Šta bi, draga, sa mnom bilo / Da te nisam upoznao / Šta bi moje srce znalo / Da te nije sevdisalo.

Njemački slikar W. Leo Arndt (1857-1945.) doputovao je u Sarajevo oko 1899. godine, gdje se nastanio i zaposlio kao glavni grafičar i ilustrator lista Nada. U ovom listu je objavio na stotine radova s motivima bosanskih varošica i sela, čardaka i kula, seljaka i njihovog teškog života i rada u polju. U seriji Iz putne bilježnice Herceg-Bosnom nalazi se ilustracija Ašikluk, inspirisana ljubavnim upoznavanjem – ašikovanjem pod pendžerom ograđenim mušepcima. Ova ilustracija na najbolji način opisuje karakter nastanka sevdalinke.

Visoko nagrađivani umjetnik svjetskog renomea Mersad Berber (1940-2012.) za album „Sevdalinke – Biseri Bosne i Hercegovine“ (1972) Safeta Isovića dizajnirao je prednju stranu omota ove ploče, s motivima mističnog svijeta Bosne: draga i dragi u svečanoj odjeći na razigranom, okićenom đogatu, uz prikaze bosanske varoške arhitekture. No, Berberu nije ovo jedino oblikovanje albuma tradicionalne bosanskohercegovačke muzike. Još je likovno oblikovao i album „Bosnia: Echoes From An Endangered World“ (1993) urednika Teda Levina i naše istaknute etnomuzikologinje Ankice Petrović u izdanju Smithsonian Folkways Recordings-a, na kojem su predstavljeni primjeri gradske i seoske muzičke tradicije, kao i vokalni oblici iz duhovne islamske tradicije. Berber je dizajnirao i omot albuma sevdalinki dubrovačkog trubadura bosanskohercegovačkog porijekla Ibrice Jusića „Amanet“ (2003) motivima Starog mosta u Mostaru i motivima koje najčešće susrećemo u Berberovom opusu, ali i u sevdalinkama: djevojka i konj.

Još jedan primjer u slikarstvu inspiriran sevdalinkom pronalazimo kod savremene umjetnice Nene Šešić-Fišer. Rođena u Bjelovaru, karijeru je započela u Sarajevu, u kojem je pronašla izvor slikarskog nadahnuća. Fondacija „Effeto Arte“ je ovu umjetnicu u januaru ove godine nagradila Donatellovom nagradom za sliku Elegia: Tempi Senza Tempo, koja je inspirirana folkloriziranom pjesmom njemačkog autora Heinricha Heinea „Kraj tanana šadrvana“. Stihovi ove pjesme, koji govore o moći ljubavi, bili su inspiracija ovoj umjetnici da poveže muziku sa slikarstvom.

Sevdalinku podjednako poštuju i oni koji baštine ovu muzičko-poetsku formu i oni koji njeguju drugačije muzičke izraze. Sevdalinka danas zauzima važno mjesto na muzičkoj mapi svijeta kao dio World music-a, a prelijepi tekstovi, melodije i harmonije, kao muzičke karakteristike s jedne, ali i melanholija sa druge strane koju u sebi nosi, čine je jednim od najljepših muzičkih izraza svijeta.

IZVORI

• Gunić, Vehid (2006), Najbolje sevdalinke, Tuzla: Bosnia ARS

• Hörman, Kosta, ur. (1899, 1900) Nada, časopis za pouku, zabavu i umjetnost, Sarajevo: Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu