ZEHRA DEOVIĆ

Svojim pjesmama i glasom ostavila je neizbrisiv trag u našoj narodnoj muzici, a njene interpretacije smatraju se antologijskim. Bila je istinska umjetnica, sjajna vokalna interpretatorka koja je pripadala samom vrhu izuzetnih izvođača bosanskohercegovačke gradske ljubavne pjesme – sevdalinke. Velikim talentom, predanim radom i istrajnošću osigurala je sebi mjesto među legendarnim interpretatorima sevdalinke.

Zehra Deović rođena je 9. decembra 1938. godine u Foči. Deovići su bili stara fočanska porodica, a vuku porijeklo od Sulejman-bega Deva, budimskog vezira. Osim Devove mahale, u Foči je do posljednje agresije postojala i Devova (Deova) džamija, koju su pripadnici vojske Republike srpske spalili 4. maja 1992. godine. Po izbijanju Drugog svjetskog rata Zehrin otac Halim je ubijen, a ona je kao trogodišnja djevojčica izbjegla s majkom Abidom, bratom i sestrom, kao i mnoge porodice iz istočne Bosne. Sklonište su pronašli kod rodbine u sarajevskom naselju Bistrik. U rodnu Foču vratili su se 1946. godine, gdje je Zehra završila osnovnu školu i gimnaziju. Ljubav prema pjesmi naslijedila je od majke koja je imala lijep glas, ali koja je, kao i druge muslimanske žene, veoma rijetko zapjevala isključivo djeci ili u najužem krugu porodice. Zehra je od nje naučila pjesmu “Mlad se Jusuf oženioˮ, koju će tokom karijere snimiti u više verzija. Od ranog djetinjstva pokazala je ljubav za pjevanje. Veoma mlada postala je članica Omladinskog kulturno-umjetničkog društva “Jedinstvoˮ, gdje je skrenula pažnju na sebe svojim izrazitim talentom. Sa “Jedinstvomˮ je ostvarila svoje prve javne nastupe, a već od 1953. godine nastupala je u mnogim većim gradovima Jugoslavije. Prvi značajniji nastup ostvarila je 1957. godine u Domu garde u Beogradu, gdje je pridobila već tada mnogobrojne simpatije publike. Po završetku gimnazije, 1960. godine, upisala je Višu pedagošku školu (smjer muzička grupa) u Sarajevu. Tada postaje članica i Kulturno-umjetničkog društva “Slobodan Princip Seljoˮ, u kojem nastavlja svoju pjevačku karijeru.

Profesionalnu karijeru vokalne solistkinje Zehra Deović započela je 1960. godine dolaskom na Radio Sarajevo. Kao iskusnoj interpretatorki, nije joj bilo teško proći na audiciji za vokalne soliste između osamdeset prijavljenih kandidata. Pjesma kojom se predstavila komisiji i koja joj je otvorila širom vrata Radija Sarajevo bila je sevdalinka “Dvije su se vode zavadileˮ. Ova čuvena pjesma, prema istraživanju povjesničara Alije Bejtića, upamtila je strašan potop koji je zadesio Foču od 19.2. do 9.3.1731. godine. Tada je potopljeno sedam fočanskih mahala, a Ćehotina je toliko bila nadošla da se “nije pokorila ni samoj Driniˮ, kako piše Bejtić. Ova pjesma bila je i ostala “lična kartaˮ Zehre Deović.

Prvu ploču (sa četiri pjesme) Zehra Deović snimila je 1962. godine za “Jugotonˮ. Popularnosti ove ploče pridonijela je pjesma koju danas smatramo narodnom: “Tebi, majko, misli leteˮ autora Nikole Škrbe. U karijeri dugoj više od 50 godina snimila je više od desetak singl ploča, tri longplay ploče, a desetine pjesama objavljene su na mnogobrojnim kompilacijama. Njene ploče objavljivale su izdavačke kuće “Jugotonˮ, “PGP RTBˮ, “Diskosˮ i “Beograd diskˮ. Tokom karijere sarađivala je s Narodnim i tamburaškim orkestrom Radio-televizije Sarajevo, Ismetom Alajbegovićem Šerbom, Jovicom Petkovićem, Jozom Penavom, Omerom Pobrićem, Draganom Kneževićem, Elvidinom Krilićem i drugima. Jovica Petković je za nju komponirao pjesmu “Da sam pticaˮ na tekst Mustafe Mujezinovića, u koju je ona kroz vlastito oblikovanje melodije unijela jedinstveni pečat. U repertoaru Zehre Deović nije bilo pjesama koje su otpjevane “radi redaˮ. Svaku pjesmu je pažljivo birala i nije posezala za slavom. Za Zehru su pisali samo vrhunski kompozitori, poput Joze Penave, Safeta Kafedžića ili Selvera Pašića. Vrijedi istaknuti i pjesme koje je snimala u duetu sa, također, vrsnom interpretatorkom sevdalinke Zorom Dubljević, kao i sa Safetom Isovićem. Više od pet decenija rada rezultiralo je mnogobrojnim turnejama i nastupima u zemlji i inostranstvu. Uz Narodni i tamburaški orkestar Radio-televizije Sarajevo ostavila je značajan broj antologijskih snimaka. Pjesme kao što su “Dvije su se vode zavadileˮ, “Gdje si, dragi, živa željo mojaˮ, “Pšeničice, sitno sjemeˮ ili “Evo, danas osmi danˮ spadaju u bisere naše narodne muzike. Posebno je voljela pjesme u kojima je opjevana Drina, a takve su i pjesme “Tri su seje zbor zborileˮ, “Lijepo ti je pogledatiˮ, “Rodni gradeˮ, “Srce moje izmorenoˮ...

Zanimljiva je i priča o pjesmi “Ni bajrami više nisuˮ. Zehra je tekst ove pjesme dobila od Ismeta Alajbegovića Šerbe koji joj je darovao melodiju i koji je smatrao da je samo Zehra može interpretirati. Autor teksta bio je nepoznat, sve do gostovanja Zehre Deović u emisiji “Bisernicaˮ Radija Sarajevo urednice Jasne Spaić. U program radija javila se gospođa koja je tvrdila da je tekst ove pjesme napisao njen amidža Ismet Mulalić iz Livna. On je učio kožarsku školu u Visokom i ašikovao je sa djevojkom Esmom Oruč iz Visokog. Kada je iz Livna došao da podigne diplomu, saznao je da mu se Esma udala. Iz njegovog pera tada su potekli stihovi: Ni bajrami više nisu/ kao što su nekad bili/ ašikluci, gdje ste sada/ kao nekad u mahali?/...Bosno moja, moj uzdahu/ Esmo moja, moj sevdahu! Tekst je, prema pretpostavci, nastao oko 1938. godine. Iako se za ovu pjesmu znalo u širim muzičkim krugovima, jer je izvjesno da se izvodila i u Beogradu tokom kasnih tridesetih i početkom četrdesetih godina, ona je zbog prvog stiha prešutno bila zabranjena za snimanje i izvođenje u poslijeratnoj socijalističkoj Jugoslaviji. Zehra je imala dovoljno odvažnosti i snimila je ovu pjesmu 1969. godine, a objavio ju je “Beograd diskˮ. Na ploči je Zehru pratio orkestar Ismeta Alajbegovića Šerbe. Zbog mogućeg gubitka radnog mjesta na Radiju Sarajevo ili drugih komplikacija, na ploči je, umjesto Šerbe, potpisan orkestar tada mladog harmonikaša u usponu Omera Pobrića, koji je svirao drugu harmoniku u Šerbinom orkestru.

S početkom bošnjačkog nacionalnog preporoda, 1990. godine, uz pratnju hora Gazi Husrev-begove medrese Zehra Deović je snimila album ilahija, kasida i sevdalinki “Kad procvatu behariˮ. Ovaj album je bio veoma dobro prihvaćen, jer je pjesma “Mejraˮ tih devedesetih godina, ali i kasnije, doživjela ogromnu popularnost. Bila je učesnica i antologijskih programa “Večer ilahija i kasidaˮ u sarajevskoj Zetri i na Bilinom Polju 1990. godine. Tokom ratnih godina i pod najtežom opsadom snimila je pjesmu “Mladost moga Sarajevaˮ na tekst Džemaludina Latića, koja je objavljena u okviru projekta “Šehidima Bosne i Hercegovineˮ.

Za svoj predan i posvećen rad osvojila je mnogobrojna priznanja i nagrade od kojih su najznačajnije Estradna nagrada Bosne i Hercegovine (1980) i Estradna nagrada Jugoslavije (1980). Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu bila je aktivni učesnik mnogobrojnih humanitarnih koncerata u zemlji i inostranstvu. Njen posljednji album “Poklon Bosniˮ objavljen je 2013. godine u izdanju Muzičke produkcije BHRT-a. Na njemu su uvrštene antologijske pjesme, ali i pjesma “Safete, Sajoˮ, posvećena dugogodišnjem kolegi i doajenu narodne muzike Safetu Isoviću.

Zehra Deović je na ahiret preselila 30. oktobra 2015. godine u Sarajevu. Cijeli radni vijek ostala je dosljedna svome opredjeljenju – sevdalinci. Od zaborava je sačuvala na desetine pjesama, a doprinos koji je dala našoj muzičkoj baštini neprocjenjiv je.

Izvori:

• Bejtić, Alija (1956), “Povijest i umjetnost Foče na Driniˮ, Naše starine – Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti N. R. Bosne i Hercegovine, vol. III, Sarajevo.

• Ovčina, Mirsad, emisija “Iz sehareˮ, intervju sa Zehrom Deović, Radio BIR, 2011.