O POSTANKU PJESME „STAR SE ĆURČIĆ POMAMIO“

Iako poligamija u Bosni i Hercegovini, koja je sa stanovišta islama dopuštena, u prošlosti nije bila rijetka pojava kod viših slojeva muslimanskog društva, takvu praksu bosanskohercegovačke muslimanke nisu dragog srca odobravale svojim muževima. Narodna pjesma „Star se Ćurčić pomamio“ upamtila je Lutvullah-bega Ćurčića koji je u svojoj sedmoj deceniji života doveo ženu na ženu, odnosno oženio se drugi put. Određeni postupci pojedinaca koji se nisu uklapali u općeprihvaćene društvene norme ponašanja vrlo često su kroz šaljive pjesme bili izvrgnuti ismijavanju i poruzi. Takve pojave ostale su zapamćene u pjesmi i nastavile su živjeti do naših dana. U slučaju Lutvullah-bega, njegov drugi brak i razlika u godinama sa drugom suprugom bili su povod za nastanak ove poznate sarajevske pjesme.

Porodica Ćurčić, prema navodima profesora Husnije Kamberovića, u Sarajevo je doselila iz Budima krajem 17. stoljeća, a starinom su iz Livna. Bili su vojni komandanti, kadije, muselimi i gradonačelnici. Preko tri stotine godina bili su elitna sarajevska porodica. Istražujući historijski nastanak ove pjesme, sljedeće podatke dobio sam od gospodina Faruka Ćurčića, praunuka Lutvullah-bega i Almase koji su opjevani u pjesmi.

Lutvullah-beg Ćurčić rođen je 1809. godine u Sarajevu. Bio je sin Derviša Muhamed-age, praunuka osnivača Ćurčića vakufa. Bio je veoma obrazovan, kadija i savjetnik Vrhovnog šerijatskog suda. Svijet ga je u čaršiji zvao Lutvaga, iako mu je zvanično ime bilo Lutvullah. Ženio se dva puta. Prva žena mu je bila Hašema, kćerka Mehmed-bega, iz porodice Halilbašića. S njom je imao dvije kćeri, Sediku i Hasnu. Drugi put se oženio 1875. godine, u 65. godini. Oženio je Almasu Zildžić, kćerku Ali-bega Zildžića iz poznate sarajevske porodice. Almasa je bila znatno mlađa od njega, a prema predaji imala je manje od dvadeset godina. O ovoj ženidbi pisao je i drugi praunuk Lutvullah-bega, naš istaknuti historičar Bakir Tanović u knjizi Ćurčića vakuf.

Prema podacima iz ove knjige, kao i onih dobivenih od Faruka Ćurčića, navodi se da su prva žena Lutvullahova (Hašema) i njena majka bile na nekoj svadbi u Sarajevu. Na toj svadbi bilo je mnogo lijepih djevojaka, među kojima se posebno isticala Almasa, djevojka duge plave kose. Ovu svadbu i veselje prepričavali su kasnije Lutvullahu, opisujući mu ljepote djevojaka, naročito ljepotu plavokose Almase, ni ne sluteći da će se on odlučiti da isprosi tu ljepoticu. Lutvullah-beg je bio čvrst u toj odluci. Nekoliko puta je slao dukate Zildžićima, a oni su ih vraćali natrag, sve dok Almasin amidža nije jedne večeri za sofrom saopćio da su primili dukate i da se Almasa udaje. Rečeno-učinjeno. Priča se da je prva žena, Hašema, dala saglasnost Lutvullah-begu da se oženi. Svadba je održana u ljetnikovcu Lutvullah-bega u Koševu, čuvenoj Ćurčića vili koja je postojala na mjestu današnjeg stadiona Koševo, sve do početka njegove izgradnje. Ovo imanje Lutvullah-bega s ljetnikovcem obuhvatalo je preko stotinu duluma, a prostiralo se sve od Jezera, pa niz današnju Ali-pašinu ulicu.

Predaja nam dalje govori da je Lutvullahova prva žena (Hašema) zajedno sa svojom majkom, Lutvullahovom punicom (pretpostavljamo u nemogućnosti da bilo šta učini da udobrovolji svoga bega da se ne oženi drugom ženom), platila nekoj sarajevskoj pjevi da spjeva pjesmu rugalicu. Tako je i bilo. Priča se da se pjesma orila na sve strane u trenutku kada su mlādu dovodili u vilu u Koševu. Svadba je održana 1875. godine, tri godine prije austrougarske aneksije. Almasa je imala oko 18, a Lutvullah-begu je bilo 65 godina.

Lutvullah-beg Ćurčić preselio je na ahiret 14. augusta 1883. godine, u 74. godini. Iza njega ostale su da žive obje žene. Almasa je preselila 1926. godine, u 70. godini. S Almasom je u braku Lutvullah-beg bio otprilike osam godina. Za to vrijeme izrodili su troje djece: sinove Muhameda i Ismeta i kćerku Rasemu. U vrijeme smrti svoga muža, Almasa je bila trudna, te je poslije rodila i kćerku Aišu, koja je vrlo brzo preselila nakon rođenja.

Pjesma, od čijeg nastanka je prošlo sada već skoro 150 godina, vremenom je mijenjala svoj tekst, ali je zadržala osnovnu poruku. Darovita pjeva, autorica ove pjesme, kao i kasniji izvođači, bili su vrlo kreativni u opisivanju starog mladoženje kojeg je prevario alčak, stavivši mu u postelju vreću slame od čega je mladoženja pomislio da se radi o njegovoj dragoj. I tu je sva zgoda i težište ove pjesme.

Bakir Tanović, pozivajući se na porodičnu tradiciju prenošenja ove pjesme, čiji početni stihovi ne variraju od poznatih varijanti, bilježi da je od svog djeda čuo i zapamtio ove (završne) stihove: Kad se dedo probudio/vreću slame zagrlio/i ovako prozborio/oj, Almaso, dušo moja/kam' ti noge, kam' ti glava/zar si taka sva jednaka?

Muzički genij Ismet Alajbegović Šerbo odjenuo je ovoj pjesmi muzičko ruho, a svojom interpretacijom trajno je sačuvala od zaborava Izeta Beba Selimović. Varijanta ove pjesme prema njenoj interpretaciji glasi: Star se Ćurčić pomamio/bijelu bradu obričio/dok je Almasu primamio./Stade Ćurčić leđa peći/ u Almase suze teći/ili teći, il' ne teći/valja tebi sa mnom leći./Al' Almasa alčak bila/jastuk slame naložila/uz Ćurčića prislonila./Kad se Ćurčić probudio/jastuk slame zagrlio/oj, Almaso, lijepa li si/oj, Almaso, slatka li si! Osim Bebe Selimović, ovu poznatu pjesmu snimili su još i Emina Zečaj, duet Behka i Ljuca, Zekija Suman, Vesna Hadžić i još neki interpretatori.

U varijanti koju su interpretirali čuveni sevdalijski duet Behka i Ljuca, tekst pjesme glasi: Star se Ćurčić pomamio/bijelu bradu obričio/a brkove obojio/ zube grahom nakitio/dok Almasu premamio.../Almasa je mudra bila/jastuk slame naložila/slamnat jastuk naložila/uz Ćurčića prislonila./Kad se Ćurčić probudio/jastuk slame obljubio/kad se Ćurčić prevrnuo/slamnat jastuk zagrlio./Oj, Almaso, medna ti si/oj, Almaso, slatka ti si/kam' ti noge, kam' ti glava/kud si mi se odvaljala. Ovu pjesmu sjajno je interpretirala i Zekija Suman sa nešto izmijenjenim posljednjim stihovima: Kad se Ćurčić probudio/vreću slame obljubio/oj, Almaso, što si taka/što si taka sva jednaka/niti nogu, niti ruku/niti tvoga bijelog vrata!

Iako spjevana kao rugalica, pjesma „Star se Ćurčić pomamio“ svoje mjesto pronašla je u mozaiku antologijskih sevdalinki, čime je postala neodvojivi dio naše muzičke tradicije.

Literatura:

• Kamberović, Husnija (2005), „Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine“, Sarajevo: Institut „Ibn Sina“.

• Ovčina, Mirsad, emisija „Bisernica“, intervju sa Farukom Ćurčićem, Radio BIR, 13. 01. 2015.

• Tanović, Bakir (2000), Ćurčića vakuf: Prilog historiji grada Sarajeva, Sarajevo.

• Zvučni zapisi pjesme „Star se Ćurčić pomamio“ (Beba Selimović, „Od sevdaha goreg jada nema“, Jugoton LSY-63084, Zagreb, 1979; Behka i Ljuca, Diskoton DTK-9405, Sarajevo, 1987).