“Ako bi se u najkraćem htjela definirati historija Bošnjaka, onda bi se moglo reći da je to jedna praktična neprestana borba za samoodržanje na vlastitom tlu, u neprijateljskom okruženju, u toku koje je, uprkos svih ratova i stradanja, bosanskomuslimanski narodni genije stvorio zavidna djela, kako na polju materijalne, tako i duhovne kulture.

O životu Dževada Sulejmanpašića relativno malo se zna. Pretpostavlja se da je rođen 1893. u selu Vesela kod Bugojna, a da je umro 1976. godine i da je sahranjen u obiteljskoj grobnici u Malom Lošinju.

Ahmed Sudi Bošnjak živio je u 16. stoljeću. Rodio se u selu Sudići u blizini Čajniča. Obrazovao se u jednoj od sarajevskih medresa, nakon čega se uputio u Istanbul.

Ime Selmana Selmanagića (Srebrenica, 1905 – Berlin, 1986), arhitekte, urbaniste, dizajnera i univerzitetskog profesora, danas čini neizostavni dio evropske historije moderne arhitekture, dizajna i zaštite graditeljskog naslijeđa.

Hasan Kafi Pruščak (1544–1615) najplodonosniji je bošnjački autor iz područja tradicionalnih islamskih nauka i disciplina.

Ali Dede Bošnjak (1540–1598), ili Ali Dede al-Bosnawi, jedan je od najpoznatijih bošnjačkih autora, sufija, mistika, teozofa, učitelja, mislilaca i pjesnika 16. stoljeća.

Poseban trag na osmansku umjetnost 16. stoljeća ostavili su slikari minijature porijeklom iz Bosne.

Ahmed Vahdeti (k.s.) rođen je u istočnobosanskom gradiću Dobrun, nedaleko od Višegrada, gdje je, čini se, i proveo značajan dio svog života, pošto se riječ Dobruni (Dobrunjanin), u više rukopisa nalazi iza njegovog imena, a on je jedini Dobrunjanin čije se ime spominje u islamskoj književnosti.

Pišući o ovom velikom Bošnjaku, Nusret Čolo kaže: “Abdullah b. Muhammed el-Bosnevi (Bošnjak), poznat pod pseudonimom Šarihul-fusus (Komentator Fususa), Abdi i Abdullah Bosnevi veliki je mutesavvif, alim, šair iz 17. stoljeća.

Baveći se jedinim gazelom šejha Huseina Lamekanija (k.s., preselio 1034. h./1625) napisanim na perzijskom jeziku, Slobodan Ilić piše da se “u rukopisnoj medžmui iz 17. vijeka koja se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu pod brojem 3049, nalazi više od sedamdeset pjesama, uglavnom gazela, koje je sastavio Husein Lamekani” i da je on “uz komentatora Ibn Arebijevih Bisera mudrosti Abdullaha Bošnjaka, naš najznačajniji predstavnik tesavvufskog poetskog izričaja”.

Bahrija Nuri Hadžić rođena je 1904. godine kao jedna od četiri kćeri Osmana Nurija Hadžića, profesora šerijatskog i doktora svjetovnog prava koji je studirao u Zagrebu i Beču, člana Državnog savjeta Kraljevine SHS, urednika Behara i proznog pisca.

U današnoj Palestini imamo, pored jednog kolektivnog vakufa, osmanskodobne vakufe sedam Bošnjaka: Delija Husrev-paše Sokolovića, Damata Rustem-paše Opukovića, Behram-paše Sokolovića, Javuza Ali-paše Malkoča Bošnjaka, Ahmed-paše Rizvanovića Sokolovića, Musa¬-paše Rizvanovića Sokolovića, Džezzara Ahmed-paše Bošnjaka.

Mustafa Jujo bin Jusuf bin Murad Ejjubi-zade Mostari Bosnevi – Mustafa Ejubović jedan je od najistaknutijih bošnjačkih pisaca na arapskom jeziku. Rođen je 1651. godine u Mostaru.

Midhat Begić je rođen Koraju 12. augusta 1911. godine, u uglednoj imamskoj porodici Begić i jednoj od najbrojnijih familija Koraja.

Muhameda Hadžijahića se označava historičarem, bibliografom, hroničarem i sociologom.

Nerkez Smailagić je ličnost iznimnog položaja u bošnjačkim i bosanskohercegovačkim, hrvatskim i jugoslavenskim duhovnim i povijesnim krajolicima druge polovine dvadesetog stoljeća.

Ako postoji neko ko svojom osobom može istinski simbolizirati i autentično reprezentirati bosanski begovat, kako u njegovoj pozitivnoj, tako i u negativnoj sociopolitološkoj dimenziji, onda je to bez ikakve dileme Safvet-beg Bašagić.