HUSEIN LAMEKANI

Baveći se jedinim gazelom šejha Huseina Lamekanija (k.s., preselio 1034. h./1625) napisanim na perzijskom jeziku, Slobodan Ilić piše da se “u rukopisnoj medžmui iz 17. vijeka koja se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu pod brojem 3049, nalazi više od sedamdeset pjesama, uglavnom gazela, koje je sastavio Husein Lamekani” i da je on “uz komentatora Ibn Arebijevih Bisera mudrosti Abdullaha Bošnjaka, naš najznačajniji predstavnik tesavvufskog poetskog izričaja”. Sva njegova poezija prožeta je upitnošću o načinu spoznaje univerzuma, varijacijama o prolaznosti i ništavnosti ovozemaljskog života te okrenutosti jednoj Istini. U njegovom stihu primaran je mističko-simbolički i alegorijski doživljaj, a u naslijeđe je ostavio kompletan divan i jednu satiričnu pjesmu.  

Dostupni podaci o njegovom životu su oskudni i vrlo često kontradiktorni pa se tako ne zna pouzdano ni gdje je rođen. Prema nekima, rođen je u Pešti kao potomak Bošnjaka, a prema drugima, negdje u Bosni. Nepodložna sumnji jedino je činjenica da je najveći dio života proveo u Istanbulu kao šejh tekije u haremu Šah Sultane-mesdžida, baveći se iršadom (poukom, vođenjem i upućivanjem derviša) cijeli svoj život. Ukopan je u dvorištu iste džamije nakon što ga je sustigla smrt 21. rebiu’l-evvela 1035., odnosno 21. decembra 1625. godine.

Pisao je pod više pjesničkih pseudonima (mahlas), od kojih je najčešći Lamekani (Bezmjesni), ali sebe ponekad naziva i Lazemani (Bezvremeni), kao i Huseini, Husami ili Husam. Njegovo pravo ime moglo bi biti Husamuddin, sudeći prema natpisu na arapskom jeziku iznad jedne od pjesama: “Li-ra’-isi ahli t-tariqati hadrati Husamiddini š-šahiri bi-La-makani r-Rumi mawlidan wa l-Bayrami mašraban” (Od predvodnika pripadnika reda hazreti Husamuddina, Rumelijca porijeklom, a bajramije po usmjerenju).

Svi Lamekanijevi stihovi su na osmanskom turskom jeziku, s jednim izuzetkom, gazela u sedam distiha na perzijskom jeziku, a koji svjedoči o Lamekanijevom dobrom poznavanju ovog orijentalnog jezika i za čuđenje je da takvih pjesama nije ostavio više:

1 Otkrivalo je moje srce i još otkriva riznice blaga srca

   Ako Svevišnji pomogne i ja ću pomoći srcima.

2 Pošto je moj pir, tajna ovih srca, rječju, djelom i milošću svojom,

   Činio dobro, svom ljudskom rodu suština postade.

3 Toliko se ispunih nasladom, ekstazom i haletima (halovima),

   Traga ne osta od mene, sve to ne mogu shvatiti.

4 Pohvalom Boga moje tijelo postade Božiji ključ

   Koji otvara odredbom Istine brave svih kapija.

5 Nakon toga ne raspoznajem sopstvenu egzistenciju, ona

   Iz mene ode u Ne-Mjesto, drugima pokaza lice.

6 Stoga Bezmjesni postade moje ime u svijetu ovog vremena

   Inače, Ne-Mjesto je Istina (Haqq), koju vrijeme ne može spoznati.

7 Hodi, otsutnim ne idi iz Boga, uvijek budi u njemu prisutan

   Ako Njegovu prisutnost želiš, okani se gledanja zemlje.

S perzijskog preveo: Slobodan Ilić

Hazim Šabanović, pišući temeljno djelo o književnosti Bošnjaka na orijentalnim jezicima, baveći se mahom utvrđivanjem njegovog porijekla, ponajprije pritvrđujući mu vrlo visoku poziciju među svim Bošnjacima koji su pisali orijentalnim jezicima a potom pozicionirajući ga među trojicu najznačajnijih autora (Abdullah Bošnjak, Husein Lamekani i Ahmed Vahdeti), o Huseinu Lamekaniju piše: “Njegovo ime zabilježeno je u svim osmansko-turskim biografskim djelima… O porijeklu ovoga pjesnika ne postoje suglasna mišljenja u izvorima. ‘Ata’i (Zayl-i Šaka’ik) kaže da je rođen u Pešti, Katib Čelebi (Fezleke) kaže da je Bošnjak, a Ayvansarayi (Vafayat) piše da je Lamekani rodom iz Hurpišta, u nekadašnjem bitoljskom sandžaku. Sudeći prema najpouzdanijim istraživanjima, Lamekani je ipak Bošnjak (Bosnali), možda rođen u Pešti. S druge strane, opet, mora se uzeti u obzir i sličnost u pisanju naziva Bosna i Pešta arapsko-turskim pismom, a osim toga, poznato je da je u ono doba Unđurovina (turska Ugarska) najvećim dijelom bila naseljena Bošnjacima.ˮ

Emina Memija i Lamija Hadžiosmanović u Antologiji bošnjačke poezije na orijentalnim jezicima nude prijevode tri Lamekanijeve pjesme:

Kad si Ti sve, kad je sve zakon

šta je ovaj svijet,

suncokreta cvijet il’ mjehurića let?

Tragah dugo, učih iz sveg sebe

al’ ne nađoh ništa osim Tebe.

Šta je briga, šta li strah?

Kamo hrle misli koje nemir tvore?

Sve je prah, sve je dah

prolaznosti koje svemir pore.

U varljivosti ovoj, pitam ja,

Čovjeku gdje mjesto života sja?

‘Bez Njega, bez zakona’, čitam često

‘I čovjek bi postojati prest’o’.

S turskog preveo: Smail Balić