HASAN KAFI PRUŠČAK (1544–1615)

Hasan Kafi Pruščak (1544–1615) najplodonosniji je bošnjački autor iz područja tradicionalnih islamskih nauka i disciplina. Među nekoliko stotina tradicionalnih bošnjačkih autora i znamenitih ličnosti iz doba osmanskog perioda u Bosni, Hasan Kafi Pruščak se najjasnije uočava, njegova djela ubjedljivije se vide, nadmoćno su nadživjela mnoge godine i razdoblja.

Hasan Kafi Pruščak školovao se u Istanbulu, usavršio se u pravu, teologiji, logici, političkoj filozofiji kao i klasičnoj arapskoj stilistici. Službovao je kao muderis u medresama, bio je kadija, učestvovao je i u nekoliko vojnih pohoda u krajevima današnje sjeverne Hrvatske i Mađarske, onovremene Ugarske.

Pruščakovim djelima obiluju utjecaji klasičnih islamskih naukovnih tradicija iz područja ehlisunetske (ahlu s-sunnah) tradicije islama kao i njihovi komentari, natkomentari, glose, dopune, osvrti na njih itd. Sadržajna struktura njegovih djela je klasična, rekli bismo pravovjerna, baš zato što je istina (u Pruščakovom slučaju istina islama) klasično definirana. Sredstva i metodologija tog definiranja posuđeni su od provjerenih autoriteta koji su bili priznati u medresama Osmanske Države.

U doba pojave Hasana Kafije Pruščaka utvrđeno tumačenje temelja vjere islama u osmanskim učilištima i medresama već stoljećima je bilo ustaljeno, standardizirano, poštovano i uvažavano. Ukratko: znali su se autoriteti, a znali su se i njihovi komentatori, kao i kanoni učenja i hijerarhijski odnosi među njima. Ovo su glavni razlozi pa se djela Hasana Kafije Pruščaka odlikuju jasnoćom, konciznošću, određenošću i autoritativnim tonom u pozivanju na izvore.

Po svojoj užoj tematskoj sadržini, Pruščakov opus je teološki, filozofski, logički i jezičko-analitički. U svojim djelima na arapskom i na osmanskom turskom Pruščak brani islamsko pravovjerje, izlaže ga u kontekstu tadašnje medresanske apologetike, zagovara islamski kredo, promovira ga, obrazlaže, objašnjava i interpretira pogled tog kreda na svijet. Da bi sve to učinkovitije radio, Hasan Kafi Pruščak je u rodnom Pruscu osnovao i svoju medresu 1612. godine. 

Ipak, njegova najprestižnija djela pisana su iz teologije i logike, one vrste logike koja je umnogome opsluživala teološko ili ilmulkelamsko raspravljanje.

Među njegova najpoznatija djela spadaju:

1. Niz učenjaka do Posljednjeg Poslanika (Niẓāmu l-‘ulamā᾿i ilā ḫātami l-anbiyā᾿i),

2. Rajske bašče (Rawḍātu l-ğannāt),

3. Svjetlo nesporne izvjesnosti u temeljima vjere (Nūru l-yaqīn fī uṣūli d-dīn),

4. Temelji mudrosti o/u uređenju svijeta (Uṣūlu l-ḥikam fī niẓāmi l-‘ālam) (dosad prevedeno na njemački, mađarski, francuski, engleski i bosanski),

5. Sažetak al-Kāfī(jev) iz logike (Muẖtaṣar al-Kāfī min al-manṭiq),

6. Komentar sažetka al-Kāfī(jeva) iz logike (Šarḥu Muẖtaṣari al-Kāfī min al-manṭiq),

7. Pročišćenje sažetka (Tamḥīṣu t-talẖīṣ). Ovo potonje djelo je iz arapske stilistike.

Izuzme li se djelo Temelji mudrosti o/u uređenju svijeta (Uṣūlu l-ḥikam fī niẓāmi l-‘ālam), koje se bavi vlašću, upravljanjem i pravednim uređivanjem države, druga Pruščakova djela smještena su unutar tadašnje osmanske metodologije izlaganja tradicionalnih znanja i nauka u medresama. U bitnome vjera se sastoji od svojih temelja, te temelje je potrebno objasniti, u objašnjenjima ne trebaju ostati nikakve sumnje, da bi se sumnja otklonila potrebno je služiti se i naukom logike jer logika nas uči pravilnom mišljenju, zaključivanju i izvođenju dokaza. Ebu Hamid el-Gazali (1058–1111) iz predosmanskih epoha, te potom Ahmed Taškopruzade (1494–1561) u osmanskom periodu, na ovaj način izlagali su temeljne islamske nauke. U bosanskim okolnostima Hasan Kafi Pruščak se s pravom može smatrati njihovim nastavljačem.

Većina djela Hasana Kafije Pruščaka često su bila udžbenici u tradicionalnim bosanskim medresama, to je glavni razlog pa su pisana multidisciplinarno. Po svojoj formi njegova djela su kraći ili dulji kompendijumi koncipirani ujedno i teološki, ali i filozofski i teozofski. Njegova djela sadrže i dionice koje se istovremeno bave komentiranjem Kur᾿ana, uglavnom na način dogmatske metodologije kojoj je u tim komentarima itekako bilo važno braniti i odbraniti ehlisunetsko učenje koje je bilo obavezno predavati u tradicionalnim bosanskim medresama.  

Od svih Pruščakovih djela, Temelji mudrosti o/u uređenju svijeta doživjelo je najzapaženiju evropsku recepciju, izvorno je napisano na osmanskom i arapskom, a kasnije je prevedeno na mađarski, njemački, francuski i engleski jezik. U ovom djelu Pruščak izlaže svoje poglede na uređenje države, smatra da je načelo pravde središnje i najvažnije. Upravo je pravda ono što osigurava trajnost i stabilnost države. U skladu s tradicionalnim izlaganjima ove teme, Pruščak smatra da je pravedan vladar onaj koji osigurava pravdu u državi.

Izvori:

• Ljubović, Amir, Nametak, Fehim (1999), Hasan Kafija Pruščak, Sarajevo: Sarajevo Publishing.

• Ljubović, Amir (1996), Logička djela Bošnjaqa na arapskom jeziku, Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu.

• Ljubović, Amir (200), The Works in Logic by Bosnian Authors in Arabic, Brill, Leiden and Boston.

• Mujić, Munir (2007), Arapska stilistika u djelu Hasana Kafija Pruščaka, Sarajevo: Filozofski fakultet u Sarajevu.

• Nizam ul alem. Napisao Hasan Ćafi Pruščak, preveo dr Safvet-beg Bašagić. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, XXXI, 1919.