MUSTAFA EJUBOVIĆ – ŠEJH JUJO

Mustafa Jujo bin Jusuf bin Murad Ejjubi-zade Mostari Bosnevi – Mustafa Ejubović jedan je od najistaknutijih bošnjačkih pisaca na arapskom jeziku. Rođen je 1651. godine u Mostaru. Godine 1677. odlazi na školovanje u Istanbul, na čuveni Univerzitet Sahn-i Seman i nakon četiri godine ga završava. Dr. Amir Ljubović navodi da Ejubovićevi biografi bilježe kako je Šejh Jujo dobro uviđao slabost, učmalost i težinu stare skolastičke metode nastave u medresama, pa je svojim metodom predavanja i svojim udžbenicima pokušao krčiti nove puteve u metodici nastave. U Istanbulu je napisao desetak djela i veći broj spisa iz gotovo svih oblasti. Napisao je i 27 kraćih i dužih rasprava, među kojima su najbrojniji naučni radovi iz logike i disputacije (13 djela), prava (šest djela), dodatno je napisao rad iz perzijske leksikografije i metrike, dva djela iz dogmatike, te sastavio zbirku vazova. Pretpostavlja se, prema broju sačuvanih spisa, da je napisao preko 60 naučnih djela.

Godine 1692. imenovan je za mostarskog muftiju. Vrijeme provedeno u Mostaru iskoristio je za angažiranje u prosvjeti, predavanje, pisanje udžbenika i drugih aktivnosti. U predgovoru svome posljednjem djelu Komentar obuke iz logike i apologetike zabilježio je da se dugo bavio ovim dvjema disciplinama i iz tih područja napisao je izvjestan broj korisnih, manjih i većih, radova. Dr. Amir Ljubović navodi da je Šejh Jujo bio zaokupljen pitanjima iz logike koja su se nužno vezivala za dijalektiku, tzv. nauku o pojmovima, zatim za sintaksu, stilistiku i retoriku.

Njegovo prvo djelo Komentar Esirijevog Traktata iz Logike, tj. Komentar “Isagogeˮ nastalo je 1682. godine i nosi naziv Korisna glosa uz Al-Fenarijeve napomene za Esirudinov traktat iz logike; drugo djelo iz oblasti logike Novi komentar “Suncanog Traktataˮ završeno je 1690. godine. Već 1692. Mustafa Ejubović se ponovo osvrće na Isagogu Esirudina al-Ebherija, jer misli da će time razjasniti niz pitanja iz logike. Dr. Amir Ljubović navodi da je Mustafa Ejubović nastojao povezati marginalije i na diskretan način skrenuti pažnju čitaocu gdje počinje i gdje završava problematika iz pojedinih poglavlja osnovnog teksta. Njegovo posljednje djelo iz oblasti logike Komentar obuke iz logike i apologetike nastaje 1706. godine.

Mustafa Ejubović preselio je u Mostaru 16. jula 1707. u 57. godini.

Rukopis br. 264 – Djelo Šejha Juje Šarhu'l-Awamili'l-Mi'ah

Djelo Šarhu'l-Awamili'l-Mi'ah (Ms 264/1) na arapskom jeziku je komentar na djelo iz arapske sintakse Awamilu'l-Mi'ah koje se nalazi u rukopisnoj zbirci Bošnjačkog instituta. Ono se može smatrati pravim otkrićem, što su Nametak i Trako i ustanovili. Naime, ovo djelo nisu među Šejhovim djelima naveli ni Ibrahim Opijač ni sam Šejh Jujo, niti drugi znanstveni izvori. Međutim, Muhamed Ždralović ga je pripisao Šejhu Juji (jedan primjerak se nalazi u Orijentalnoj zbirci HAZU), što je uradio i Mustafa Jahić za primjerak koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (Rukopisi djela Šejha Juje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (Anali GHB biblioteke, knjiga XI-XII, 1985). Otkriće u rukopisu Bošnjačkog instituta je da se sada sa sigurnošću može tvrditi da je ovo njegovo djelo, jer je autor Mustafa ibn Jusuf ibn Murad jasno naznačen na listu 1b. Osnovno djelo al-'Awamil napisao je Abdulqahir b. Abdurrahman al-Džurdžani (preselio 1078–79).

Radi se o izuzetno lijepom rukopisu i u kaligrafskom smislu. Papir je žućkast i veoma dobro očuvan, a tekst je pisan crnom tintom, istaknute riječi crvenom, nesh i nestalik stilom arapskog pisma. Autor na samom kraju rukopisa skromno preporučuje da se njegovo djelo ne potcjenjuje zbog ugleda autora i usput spominje da je djelo napisao za 15 dana.

U ovom rukopisu nemamo podataka o prepisivaču, ali se jasno vidi da ih je bilo najmanje dva. Pored podataka o autoru, djelu, eventualno prepisivaču, rukopisi sadrže često i veoma važne i interesantne podatke za proučavanje kulturno-historijskog konteksta u kojem su nastali. Tako u ovom rukopisu nailazimo na zabilješku na zaštitnom listu iz koje se vidi da su bivši vlasnici ovog rukopisa bili Hadži Abdullah Zuhdi i Salih Ragib Sun'ullah 1166/1752–3. godine.