SELMAN SELMANAGIĆ:

Ime Selmana Selmanagića (Srebrenica, 1905 – Berlin, 1986), arhitekte, urbaniste, dizajnera i univerzitetskog profesora, danas čini neizostavni dio evropske historije moderne arhitekture,  dizajna i zaštite graditeljskog naslijeđa. Selman Selmanagić jedini je arhitekt s područja nekadašnje Kraljevine Jugoslavije koji je u potpunosti završio studij i diplomirao arhitekturu u najznačajnijoj školi evropske umjetničke avangarde – školi Bauhaus, a time je i jedino ime iz Bosne i Hercegovine koje se u 20. stoljeću izravno veže uz najveća imena evropske i svjetske umjetnosti i arhitekture.

Selman Selmanagić rođen je 1905. godine u Srebrenici, od oca Alije koji je završio studij prava 1902. godine u Istanbulu i majke Hajrije (Hayriye) Omer Vehbi, porijeklom iz ugledne turske familije. Selman je potjecao iz tradicionalne, vrlo pobožne, ugledne i visokoobrazovane familije, otvorene prema pozitivnim vrijednostima usvajanja znanja i novih spoznaja. Djetinjstvo je proveo na obiteljskom imanju u Budaku, nedaleko od Srebrenice, u obitelji sa jedanaestero djece za koju je njegov otac Alija nastojao osigurati visoko obrazovanje. Igrom slučaja i vođen svojom hrabrošću i odvažnošću, a samo nakon završene stručne škole i stolarskog zanata u Sarajevu, Selmanagić je upisao školu Bauhaus u njemačkom gradu Dessau 1929. godine, na kojoj je uspješno diplomirao 1932. godine. Među njegovim profesorima, između ostalih, bili su: Mies van der Rohe, Josef Albers, Paul Klee, Wassily Kandinsky, Hannes Meyer, Ludwig Hilberseimer, a koji su u godinama njegovog školovanja predstavljali vodeća imena evropske umjetničke scene i avangardnih istraživanja u oblasti likovnih umjetnosti, arhitekture i dizajna.

Karakteristike poput otvorenosti za istraživanje i eksperiment, timskog rada, društvene odgovornosti umjetnosti i arhitekture, socijalne osjetljivosti, interakcije različitih oblasti i disciplina, a koje su činile duh škole Bauhaus, trajno su odredili i Selmanagićev životni i profesionalni put, obilježen brojnim putovanjima i službama u zemljama Mediterana i Bliskog Istoka između dva svjetska rata. Sudjelovanje u radu ilegalnih komunističkih ćelija u ratnom Berlinu, u koji se vratio u osvit Drugog svjetskog rata, potvrdili su njegov hrabar i odlučan karakter te antifašizam kao trajno životno opredjeljenje.

Selman Selmanagić bio je jedan od vodećih arhitekata u obnovi poslijeratnog Berlina, član slavnog Kolektiva za planiranje koji je predvodio Hans Scharoun od 1945. do 1950. godine. Upravo zahvaljujući svesrdnom angažmanu Selmana Selmanagića koji je istakao arhitektonsku vrijednost i kulturni značaj objekata poput berlinske katedrale, Neue Wache i univerziteta Humboldt, obnovljeni su i rekonstruirani središnji objekti berlinskog javnog, kulturnog i obrazovnog života, a ime Selmana Selmanagića trajno je upisano u kulturnu historiju grada. Njegov najznačajniji projekat iz ovog perioda bio je poznati berlinski Stadion svjetske omladine (Stadion Walter Ulbricht).

Godine 1950. bio je imenovan za profesora berlinske Visoke umjetničke škole – Kunsthochschule Weissensee – koja je adaptirana prema njegovom projektu i gdje je bio voditelj Odsjeka za arhitekturu punih dvadeset godina.  Specifičnom metodologijom rada i nastavnim sadržajima koji su pružali otpor dominantnom socrealističkom stilu koji je obilježio umjetnost DDR-a u godinama nakon Drugog svjetskog rata Selmanagić je trajno utjecao na brojne generacije studenata koji su tu školu upisivali isključivo zbog njegovog autoriteta i znanja.

Više od trideset godina Selmanagić je bio i jedan od najznačajnijih dizajnera namještaja u istočnoj Njemačkoj, a njegovi su projekti uvršteni u klasike njemačkog dizajna za šta je dobio i najviše priznanje 1985. godine.

Mnogi elementi iz Selmanagićevog dinamičnog života predstavljaju izvanrednu osnovu za filmski scenarij: od njegovog porijekla i mogućih veza sa sultanovim dvorom preko porodice svoje majke, djetinjstva provedenog na velikom porodičnom imanju u Srebrenici koja je još od antičkih vremena bila poznata kao bogato nalazište ruda, a u novijoj historiji kao mjesto stravičnog genocida nad Bošnjacima (1995), preko školovanja na Bauhausu, iskustva s arapskim i jevrejskim zajednicama u Palestini za vrijeme britanskog mandata, rada u filmskim studijama UFA i ilegalnim ćelijama otpora u ratnom Berlinu pa sve do sukoba s Njemačkom građevinskom akademijom i neumoljivim otporom ideologizaciji umjetnosti. Svi ovi elementi zacrtavaju obrise jednog hrabrog, ponosnog i samosvojnog karaktera koji je i svoje studente ohrabrivao da budu odvažni i odgovorni članovi društva jer tek time, smatrao je, i arhitektura ispunjava svoju misiju.

Posebno mjesto u njegovom životu zauvijek je imala Srebrenica u kojoj je insistirao i da bude sahranjen 1986. godine i o kojoj je, kao „najčarobnijem mjestu na svijetu“, tako često pričao svojim studentima. Nevjerovatnom igrom sudbine, stara obiteljska kuća Selmanagića na Budaku, nedaleko od Srebrenice, u kojoj je Selman proveo najljepše dane svog djetinjstva danas se nalazi u neposrednoj blizini Memorijalnog centra Potočari, za koji je porodica ustupila dio svog imanja kako bi se moglo podići šehidsko mezarje. Time se, i simbolično, zatvorio krug njegovog života u Srebrenici, a kroz ime Selmana Selmanagića otvara se i mogućnost jedne nove percepcije Srebrenice koja više nije samo slika rata i stradanja nego i slika jednog mladog, hrabrog i odvažnog mladića koji je stigao u Berlin početkom 20. stoljeća, bez znanja njemačkog jezika i bez ikakve finansijske podrške, i postao dijelom evropske historije umjetnosti.

O Selmanu Selmanagiću objavljena je prva cjelovita monografija 2014. godine na bosanskom jeziku, a potom, prošireno i dopunjeno izdanje na njemačkom jeziku koje je predstavljeno u Bauhaus arhivu u Berlinu 2018. godine, kao središnji događaj u okviru projekta “2018. – Godina evropskog kulturnog naslijeđa (ECHY)ˮ, čime je potcrtan značaj Selmana Selmanagića u kulturnoj historiji grada Berlina i moderne Njemačke.

Literatura:

• Abadžić Hodžić, Aida (2014), Selman Selmanagić i Bauhaus, Sarajevo: Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića.

• Abadžić Hodžić, Aida (2018), Selman Selmanagić und das Bauhaus, Berlin: Gebr. Mann Verlag.