NERKEZ SMAILAGIĆ: DOSTOJANSTVENIK ISTOČNE MUDROSTI I ZAPADNE MISAONOSTI

Nerkez Smailagić je ličnost iznimnog položaja u bošnjačkim i bosanskohercegovačkim, hrvatskim i jugoslavenskim duhovnim i povijesnim krajolicima druge polovine dvadesetog stoljeća. Izvorni mislilac i politički angažirani i onemogućavani znanstvenik, sveučilišni profesor i autor, priređivač i prevodilac djela epohalnog značaja, Nerkez Smailagić je  svojom pojavom, svojim držanjem i svojim djelima, višestruko premašio okvire standardnih znanstveničkih svrstavanja i sociokulturnih identificiranja.

Rođen je 1927. u Banjoj Luci, u porodici dubokih muslimanskih korijena i rane bošnjačke otvorenosti za tekovine moderne civilizacije. U rodnom gradu je pohađao osnovnu školu i gimnaziju, a studij prava u Sarajevu i postiplomske studije političkih nauka u Nansiu i Parizu. Izabrao je životni put kompleksnog mišljenja i djelovanja, put bosanskog muslimanskog učenjaka koji svoju misao i djelovanje, svoju životnu sudbinu, iznosi na najvišu razinu osobne egzistencije i aktivnog odnosa prema svijetu vani i prema svijetu u sebi.

Njegov život i djelo odaju realizaciju visokih ideala Istoka i Zapada, koji se rijetko pojavljuju u realnoj životnoj združenosti, modernog zapadnjačkog ideala intelektualca kao junaka vanjskog svijeta i klasičnog istočnjačkog ideala mudraca kao junaka unutarnjeg svijeta. Ustvari, u svom životu i djelu, u građenju jedinstva vlastitog života i djela na najdubljim osnovama stvarnosti i u neponovljivoj dostojanstvenosti, Nerkez Smailagić je oživio klasični islamski uzor mislioca koji sjedinjuje unutarnje pokretačke snage duše i vanjske djelatne moći intelekta, koji se kreativno iskazuje pogledom prema vani i prema unutra.

Prema vanjskom svijetu društvenih zbivanja, političkih radnji i aktivnosti intelekta  odnosio se aktivno i djelotvorno, učešćem u njihovom događanju i radom na njihovom uzročnom ili ciljnom rasvjetljavanju. Bio je sudionik važnih događaja i važni graditelj povijesnog smisla događaja, interpretator i zagovornik institucija koje združuju ljude na putu zajedničkog dobra i sreće. U isto vrijeme, u razgranatim  osobnim  vezama i komunikacijama,  djelovao je kao dostojanstvenik duboke, umirujuće mudrosti; budio je svijest o posljednjim  osnovama života i stvarnosti, podsticao osjetljivost za dublja duševna stanja i stremljenja,   svjedočio umijeće trpljenja i sposobnost podnošenja žrtve. U okolnostima jednopartijskog ograničenja političkog mišljenja i individualnih sloboda i unitarističkog iznevjeravanja principa federalizma i ravnopravnosti naroda, požrtvovano je zastupao ideje i ustanove  pravde, poretka, zakonitosti, kao što je postojano branio jedinstvenost osobe, života, sudbine svakog pojedinca.

Nerkez Smailagić nije doživio starost; umro je u pedeset i devetoj godini. Svoj put mislioca i istraživača obilježio je važnim pisanim djelima i prijevodima iz savremenih i klasičnih literatura Zapada i Istoka, kao i brojnim znanstvenim i stručnim radovima. Objavio je djela: „Politička vizija Dantea Alighieria“, „Historija političkih doktrina“ I i II, „Klasična kultura islama“ I i II i „Uvod u Kur'an“. U rukopisima je ostavio, uz ostalo, „Leksikon islama“, koji je objavljen pet godina po njegovoj smrti, i doktorsku radnju o teoretičaru anarhizma P.J. Proudhonu. Prevodio je s više jezika, a značajna djela u njegovom prijevodu  su: „Uvod u sociologiju“ A. Cuvilliera, „Mit o Sizifu“ A. Camusa, „Savremeni poziv sociologije“ G. Gurvitcha, „Historija etike“ F. Jodla, „Totalitet i beskonačno“ E. Levinasa, „Muhammed a.s.“ M. Hamidullaha, „Psiha i droga“ B. Bisia, „Historija islamske filozofije“ H. Corbina, „Historija Osmanskog carstva“ J. von Hammera, „Propast Zapada“ O. Spenglera,  i „Nehdžul-belaga“ hazreti Alije.

Naslovi djela i prijevoda upućuju na autentičnost njegovih duhovnih polazišta i stremljenja, na utemeljenost njegovih izbora, odluka, zauzimanja. Glavna autorska djela    reprezentiraju pionirske doprinose znanstvenim i kulturno-historijskim vidicima tema koje se u njima obrađuju, jer su prva ostvarenja višeg misaonog stila i pristupa tim temama u našim   jezičkim prostorima. Nastajala su kao izrazi visoke učenosti i egzistencijalnog zanosa, a ne kao rezultati vanjske intelektualne rasprave; u njima se pokazuju središnja područja ili,  kazano jezikom sufija, glavne stanice na duhovnom putu Nerkeza Smailagića.

Prvo područje obilježava studija o kanonskom pjesniku evropskog srednjovjekovlja i u  njoj su došle do punog izražaja intelektualna neovisnost i širina njegova kulturno-historijskog istraživanja, njegova sposobnost poniranja u sredozemna spajanja svjetlosnih svjetova islama   i Evrope, kao i sve bitne odlike stila koji mu je bio svojstven: misaona originalnost, razgovijetnost i čistota jezika, utemeljenost i uvjerljivost multidisciplinarnog pristupa. S  djelom „Politička vizija Dantea Alighieria“ Nerkez Smailagić je otvorio duhovni vidik svojih   serioznih interpretacija i komunikacija klasičnih kulturnih svjetova Evrope i islama. Drugo područje je u znaku politike i djela „Historija političkih doktrina“, njegova najznačajnijeg politološkog djela i važnog priloga političkim znanostima u socijalističkoj Jugoslaviji, koje se institucionalno utemeljuju s osnivanjem Fakulteta političkih nauka u Zagrebu, kao prvog takvog studija u socijalističkim zemljama u Jugoistočnoj Evropi. Nerkez Smailagić je imao odlučnu ulogu u usmjerenju Fakulteta, kao voditelj dva bitna kolegija: Uvoda u politologiju i Historije političkih doktrina. Dvotomna „Historija političkih doktrina“ bila je njegovo udžbeničko udovoljavanje potrebama jedne od osnovnih nastavnih disciplina, ali i dragocjen prilog općem historijskom predstavljanju različitih političkih učenja i tradicija u politički oskudnom ambijentu socijalističke Jugoslavije. Treće područje obilježavaju djela o vjeri i kulturi islama i o islamskoj povezanosti muslimana i muslimanskih naroda sa sudbinom čovječanstva, „Klasična kultura islama“ i „Uvod u Kur'an“, u prvom redu. U ovim djelima  stekla su jedinstveni izraz bosanska muslimanska samosvijest i osjećajnost Nerkeza Smailagića, njegovo predano proučavanje islamskih izvora i odgovorno predstavljanje doprinosa muslimanskih i nemuslimanskih učenjaka vjerodostojnom susretanju s islamskim  izvorima i njihovim živim tokovima.