U vrijeme osmanlijske vlasti u Bosni muslimanska žena živi okružena blagodatima urbane islamske civilizacije, u ljubavi koja u islamsko-orijentalnoj kulturi, zahvaljujući važnosti ljepote i „meraka“ ima visoku vrijednost, za razliku od plemenskog poretka u kojem nema preduvjeta da se ljubavnom i spolnom odnosu pridaje visoka vrijednost (Erlich, 1968).

Uloga žene u evropskim društvima 17. stoljeća, koja su bila uveliko definirana patrijarhalnom paradigmom, najčešće se svodila na ulogu domaćice i eventualno muževe savjetnice „iz sjene“. Javni istupi i angažman bili su vrlo rijetki i nerijetko bi ženu dovodili u nezahvalan položaj, čak i životnu opasnost.

U središtu balade Hasanaginica je žena, njena uloga i njen stid koji je sprečava da posjeti svog supruga, što uzrokuje cijeli niz tragičnih događaja. Taj stid koji je glavni pokretač radnje istovremeno je i razumljiv i nerazumljiv.

Zabilježeno je na mnogo mjesta da su prve naše narodne pjesme, posebno one junačke ili muške, kako su se nazivale, kazivane ili pjevane uz gusle, bile jedno od specifičnih obilježja ramazanskih večeri, ramazanskih sijela i sastajanja.

Pismo Begzade Gavrankapetanović, rođene Bašagić, supruge posljednjeg počiteljskog kapetana Ibrahim-bega Kapetanovića, napisano begovicom, posebnom varijantom bosančice, 13. juna 1902. godine i upućeno Caru i Kralju Franji Josipu I u Beč.

Ševala Zildžić rođena je 1903. godine u poznatoj sarajevskoj zanatlijskoj porodici Zildžića koja se tradicionalno bavila proizvodnjom zvona, što je postala i osnova njihovog prezimena (tur. zil – zvono).

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1992. do 1995. godine, prema procjenama Ujedinjenih nacija, seksualnom zlostavljanju i silovanju bilo je izloženo između 20 i 50 hiljada ljudi – žena, muškaraca i djece.

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992–1995) registrirani su slučajevi sklapanja šerijatskih brakova između Bošnjakinja i stranih državljana koji su, usljed ratnih prilika, različitim povodima i namjerama dolazili u Bosnu i Hercegovinu.

Osnivanje vakufa ostvarivalo se kroz pravni čin u kojem osoba svojom voljom izjavljuje da s namjerom približavanja Bogu (qurbat) izdvaja dio svoje imovine i zavještava je. Zavještana imovina postajala je vakuf koji služi vjerskim, kulturno-prosvjetnim i drugim humanim ciljevima.

Jajce, Bosna i Hercegovina

Ovaj prilog započet ćemo jednim navodom koji pripada kasnijem vremenu, a odnosi se na tradicionalno osnovno obrazovanje naslijeđeno iz osmanskog vremena.

Običaj učenja mukabele, odnosno glasno učenje cijelog Kur’ana od strane više osoba koje se uči uglavnom za vrijeme ramazana i u džamijskom prostoru, jedno je od glavnih obilježja ramazana u Bosni i Hercegovini.

Muslimani širom svijeta danas su upoznati s postojanjem ženskih džamija koje osnivaju žene, njima upravljaju, u njima se educiraju ili obavljaju zajedničke vjerske aktivnosti. Ovakve džamije stoljećima postoje u Bosni i Hercegovini.

Početak 21. stoljeća obilježilo je otvaranje ženskih džamija u mnogim evropskim i američkim gradovima.

Sjenica, Srbija

Od starina se u našem narodu pripovijedaju priče o evlijama i dobrim ljudima.