JUSUFBEGOVICA NA GLAMOČU

Uloga žene u evropskim društvima 17. stoljeća, koja su bila uveliko definirana patrijarhalnom paradigmom, najčešće se svodila na ulogu domaćice i eventualno muževe savjetnice „iz sjene“. Javni istupi i angažman bili su vrlo rijetki i nerijetko bi ženu dovodili u nezahvalan položaj, čak i životnu opasnost.

Uzimajući to u obzir, izuzetno je zanimljiv jedan događaj iz bogate bosanske historije koji se zbio sredinom 17. stoljeća. Radi se o zarobljavanju Jusuf-bega Filipovića od strane Mlečana. Filipović je bio alajbeg u Kliškom sandžaku. Bio je izuzetno sposoban i odgovoran. Njegovo zarobljavanje za Mlečane predstavljalo je veliki uspjeh. Kao zatvorenik boravio je neko vrijeme Šibeniku, a kasnije u tamnici u Veroni.

Tokom tamnovanja Jusuf-begu se omogućila korespondencija s najbližim članovima porodice. Iako postoji par originala pisanih na turskom jeziku, uglavnom su sačuvani prevodi pisama na italijanskom jeziku, što ukazuje na to da su podlijegala cenzuri mletačkih vlasti. Zanimljiva je činjenica da je jedno od sačuvanih pisama upućeno supruzi zarobljenog Filipovića, inače unuci Ferhat-paše Sokolovića. U tom pismu beg se s mnogo nježnosti obraća svojoj begovici:

„Mojoj predragoj ženi, što mi je draža od očiju. Beskrajni pozdrav, kako pristoji. Ako pitaš za mene, hvala Bogu, zdrav sam. Čuli ste za mene i za moj položaj u čemu se nalazim. (...) Utješite se i budite zdravo, Bog neka Vas čuva. Vaš predragi suprug Jusuf.“

Uprkos velikim naporima koje je ulagala njegova bogata i utjecajna porodica, zarobljeništvo Jusuf-bega oteglo se na dugih sedam godina. I baš kad se činilo da je sve izgubljeno, iznenada se pojavio tračak nade. Negdje kod Dardanela zarobljen je visoko pozicionirani mletački oficir, blizak rođak mletačkog dužda.  

Fascinira brzina kojom je vijest o hapšenju Mlečanina stigla u Glamoč, na odžak porodice Filipović. Jasno je bilo da se ovakva prilika rijetko pruža, međutim problem je bio kako ubijediti osmansko rukovodstvo da su Jusuf-beg i mletački plemić podjednako važni ljudi te kako tražiti da se organizira njihova razmjena. Brzo je odlučeno da se ide u Istanbul. Okupljena je delegacija u čijem se sastavu, a moguće i na samom čelu, nalazila i Jusuf-begova supruga.   

Jusufbegovica ili Safa-kada, kako je nazvana u jednoj narodnoj pjesmi, kod sultana Mehmeda IV uspjela je isposlovati da im se izruči zarobljeni mletački oficir i da se dovede u Glamoč. Nakon toga organizirana je razmjena dvojice zarobljenika. Razmjena je izvedena uspješno i Jusuf-beg se vratio svojoj porodici.

Ovaj događaj svjedoči o snazi, umješnosti i utjecaju naše žene u vremenu za koje se govori da nije bilo naklonjeno ženi. Poštovanje i emocija koje zrače iz pisma Jusuf-bega Filipovića njegovoj supruzi nagovještavaju jedan topli ali i partnerski odnos između supružnika.  

Iako će možda neki kritičari reći da je odvažnost begovice rijedak izuzetak, moguće je da je ovo i prozor u jedan svijet o kojem se malo zna.

Izvori:

• Ibrahim Filipović, “Odjeci kandijskog i morejskog rata u Bosni posmatrani kroz aktivnost bosanske feudalne porodice Filipovića iz Glamočaˮ, Prilozi za orijentalnu filologiju 40/1990, Sarajevo, 1991, 345-381.

• Fazileta Hafizović, Kliški sandžak; Od osnivanja do početka Kandijskog rata (1537–1645. godine), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2016.