Bosna je kao zaseban imagološki prostor oblikovana u sprezi domaćih i stranih političkih, društvenih, naučnih, kulturnih i umjetničkih praksi.

Kada je riječ o evropskoj recepciji djela iz islamskog kulturnog kruga sa prostora Balkana, jedno od najzanimljivijih djela za analizu zasigurno je balada Hasanaginica.

Strani putopisci, slikari i arhitekti Zemaljske vlade koji su boravili u Bosni na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pokazivali su veliki interes za osobiti fenomen bosanske kulture.

Damir Nikšić, If I wasn't Muslim, video-rad, 2005.

Slovenski pjesnik Anton Aškerc (1856–1912) spada među one pjesnike koji tragaju za duhovnošću kao prefinjenim i spoznajnim zenitom znanja

Elči Ibrahim-paša vršio je dužnost bosanskog vezira u Travniku od 6. marta 1704. do augusta 1705. godine. Za vrijeme službe u Travniku podigao je nekoliko javnih i privrednih objekata, mekteb i medresu.

Slabljenjem centralne osmanske vlasti, krajem 17. stoljeća u Evropi se javlja pojačan interes za prilike na prostoru Bosne i Hercegovine koja je tada bila u sastavu Bosanskog pašaluka i šireg Osmanskog Carstva.

U Glasniku Islamske zajednice 1969. godine Ibrahim Kemura objavio je tekst pod naslovom „Bosna i muslimani u očima jednog posmatrača iz sredine XIX stoljeća“

U susretu s Bosnom, njenim stanovnicima i načinom života, kroz putopise i novinske opise, kroz arhitekturu bosanskih paviljona na velikim svjetskim izložbama krajem 19. stoljeća, kroz grafičke mape, crteže i slike evropski autori, umjetnici i arhitekti nerijetko otkrivaju orijentalistički pristup i diskurs.

U umjetničkoj zbirci Zavičajnog muzeja Travnik čuva se kolekcija od 24 grafička lista britanskog umjetnika Bernarda Ricea.

Pseudomaurski stil, 1901. godina.