EVROPA U OGLEDALU BOSNE

Bosna je kao zaseban imagološki prostor oblikovana u sprezi domaćih i stranih političkih, društvenih, naučnih, kulturnih i umjetničkih praksi. Tragajući za odgovorom na pitanje šta je to Bosna ne samo kao politička, historijska i kulturološka cjelina, već i kao ideja, u ovoj tematskoj cjelini analizirat ćemo strane poglede na Bosnu ukazavši na evropski doprinos u mapiranju diskurzivnih granica naše domovine. Cilj nam je predstaviti načine na koji su Evropljani percipirali Bosnu i muslimane Bosne od 16. stoljeća do danas kroz putopisnu literaturu, naučne studije, fotografiju, film...

Napisane su stotine naučnih, putopisnih, antropoloških i etnoloških knjiga o Bosni i muslimanima Bosne od onih koje se bave kulturom življenja uopće (Antun Hangi: Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, Mostar, 1900; Marinko Zekić: Kulturni identitet bosanskih muslimana, Sarajevo, 2019), do onih što se zanimaju za specifične aspekte pojedinih segmenata u pisanom naslijeđu bosanskih muslimana (Milena Mrazović: Bosnisches Skizzenbuch, Dresden, 1900; Maximilian Braun: Die Anfänge der Europäisierung in der Literatur der moslimischen Slaven in Bosnien und Herzegowina, Leipzig, 1934 / Začeci evropeizacije u književnosti slavenskih muslimana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2010). Neizrecivo važan segment evropskog dispozitiva Bosne predstavljaju putopisi – taj granični književni žanr pisan na razmeđu književnog i naučnog stila. Poseban značaj ima upravo ova forma pismenosti jer donosi žive slike iz bosanske svakodnevnice, reportažne pasaže o običajima i načinu života, kulturi stanovanja i odijevanja, ali i subjektivna viđenja Bosne i muslimana u njoj. Stoga strani putopisi predstavljaju ponajvažniji izvor za imagološku analizu predodžbi, predrasuda, eksplicitnih i implicitnih stavova o Bosni i muslimanima Bosne.

Nijedna država Balkana nije bila predmetom interesa evropskih putopisaca u mjeri u kojoj je to bila Bosna, nerijetko zbog svog islamskog naslijeđa. Kao središnji prostor Balkana, Bosna je privlačila plemstvo, građanski stalež, diplomatska predstavništva, avanturiste, trgovce i obavještajce. Postoje desetine posebnih studija i radova koji se bave načinom reperezentacije Bosne u djelima evropskih putopisaca. Ovom temom bavili su se Mato Džaja, Ivan Pederin, Milorad Ekmečić, Miloš Okuka i Petra Rehder, Smail Balić, Ivica Petrović, Lejla Čampara, Marian Wenzel i Ljubinka Kojić, Dubravko Lovrenović, Naser Šečerović, Magdalena Veselović Šulc, Zijad Šehić... Izuzetno važan doprinos rasvjetljavanju ove teme – posebno zbog činjenice što velika većina evropskih putopisa Bosnom još uvijek nije prevedena na bosanski niti druge južnoslavenske jezike, zbog čega su uglavnom nedostupni domaćoj javnosti – dali su Amira Žmirić doktorskom disertacijom Austrijski i njemački putopisi o Bosni i Hercegovni do 1941. godine i Neval Berber studijom Otkrivanje Bosne i Hercegovine u britanskoj putopisnoj literaturi.

Analizom evropskih diskurzivnih praksi koje u svome fokusu imaju Bosnu dolazimo do zaključka da je evropski pogled na Bosnu, posebno na muslimane, višestruko složen. On je uvjetovan vremenom pisanja, društveno-historijskim odnosima, razlozima pisanja i namjerama autora, a posebno političkim konotacijama. Stoga je i nemoguće dati jednoznačnu ocjenu slike Bosne koju su kreirali evropski autori.

Ukoliko zanemarimo srednjovjekovne spise i fokusiramo se samo na djela nastajala nakon pada Bosanskog kraljevstva pod vlast Osmanskog carstva i prvih vijesti o postojanju organiziranog života muslimana u Bosni, uvidjet ćemo da se evropski pogled na Bosnu i muslimane u njoj može uvjetno podijeliti u četiri vrijednosne kategorije. Prvoj skupini pripadaju djela u kojima se Bosna percipira kao tamni vilajet, a muslimani Bosne tretiraju kao barbari i despoti:

• Benedikt Kuripešić: Itinerarium oder Wegrayss Küniglich Mayestät Botschafft gen Constantinopel zu dem Türkischen Keiser Soleyman, Anno, 1530 / Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju, Banja Luka, 2012;

• Balthasar Hacquet: Abbildung und Beschreibung der südwest- und östlichen Wenden, Illyrer und Slaven, Leipzig, 1801;

• Tereza fon Artner: Briefe über einen Theil von Croatien und Italien an Caroline Picher, Pesth, 1830;

• Humphry Sandwith: Preface to Notes on the South Slavonic Countries in Austria and Turkey in Europe, London, 1865;

• Franz Maurer: Eine Reise durch Bosnien, die Saveländer und Ungarn, Berlin, 1870;

• Moritz Busch: Die Türkei, Reisehandbuches für Konstantinopel, die untere Donau, Rumelien, Bulgarien, Macedonien, Bosnien und Albanien, Wien und Trieste, 1881.

Drugoj skupini pripadaju putopisi u kojima je napravljen odmak od slike tamnog vilajeta, ali u kojima i dalje dominira diskurs orijentalizma i balkanizma. Predstavljanje Bosne kao bedema tipičnih osmanskih i islamskih tradicija, kako primjećuje Berber, obogaćeno je i orijentalističkim slikama koje su podsjećale na navodnu sklonost ljenosti i inerciji, posebno muslimanskog stanovništva Bosne. Radilo se vjerovatno o jednoj od najčešćih slika Bosne kojom se naglašavalo vjerovanje da je Bosna dio dekadentnog Istoka smješten na evropskom tlu. Putopisi i reportaže koji grade ovakvu sliku Bosne temeljeni su na pretpostavci zapadne civilizacijske i moralne superiornosti:

• Paulina Irby: Travels in the Slavonic Provinces of Turkey-in-Europe, London,1867 / Putovanje po slovenskim zemljama Turske u Evropi, Beograd, 1868;

• Šestak i Scherb: Militärische Beschreibung des Paschalik's Hercegovina und des Fürstenthums Crnagora samt Karte, Wien 1862;

• Lebret i Geiger: Studien über Bosnien, die Herzegovina und die bosnischen Bahnen unter Beschreibung einiger genereller Tracirungs-Methoden, Wien, 1873;

• James Creagh: Over The Borders Of Christendom And Eslamiah V2: A Journey Through Hungary, Slavonia, Servia, Bosnia, Bersegobina, Dalmatia, And Montenegro, To The North Of Albania, London, 1876;

• Arthur J. Evans: Through Bosnia and the Herzegóvina on Foot During the Insurrection, London, 1877; Kroz Bosnu i Hercegovinu peške tokom pobune augusta i septembra 1875: sa istorijskim pregledom Bosne i osvrtom na Hrvate, Slovence i staru Dubrovačku republiku, Sarajevo, 1965;

• Heinrich Sterneck: Communicationen und das Reisen in Bosnien, der Herzegovina und Nord-Montenegro, Wien, 1877;

• Vikotor Fürst Odercalchi: Erlebtes in Bosnien. Aus dem Tagebuch eines k.u.k. Offiziers, Wien, 1878;

• Anton Hauger: Bosnien und die Herzegowina und das Feldeisenbahnwasen, Wien-Klagenfurt, 1878;

• Franz Pfanner: Bosnien, ein Land für Ansiedlung, Wien, 1878;

• Friedrich Salomon Krauss: Aus Bosnien und der Hercegowina, Wien, 1885;

• James George Cotton: The growth of freedom in the Balkan Peninsula: notes of a traveller in Montenegro, Bosnia, Servia, Bulgaria, and Greece: with historical and descriptive sketches of the people, London, 1886;

• Emile de Laveleye: The Balkan Peninsula, London, 1887;

• Ernst Vergani: Nach sarajevo und Mostar, Wien, 1892;

• Anton de Val: Reisebilder aus Bosnien, Wien, 1895:

• William Eleroy Curtis: The Turk and his lost provinces: Greece, Bulgaria, Servia, Bosnia, Chicago-London, 1903;

• Jaekel Blair: The Lands of the Tamed Turk: Or, The Balkan States of Today, Boston, 1910.

U treću skupinu možemo uvrstiti djela u kojima je napravljen odmak od orijentalističkog diskursa, a da je pritom zadržana objektivnost u pogledu isticanja potrebe za infrastrukturnom modernizacijom i priključivanju tokovima zapadno-evropske civilizacije. U ovim se djelima Bosna i muslimani Bosne tretiraju s izvjesnom simpatijom, čak povremenim oduševljenjem:

• Eduard Rüffer, Land und Leute von Bosnien und der Hercegovina, Prag, 1878;

• Adolf Strausz: Bosnien. Land und Leute: historisch-ethnographisch-geographische Schilderung, Wien, 1882;

• Svetozar Borojević: Durch Bosnien: Illustrirter Führer auf der k. u. k. Bosna-Bahn und der bosnisch-hercegovinischen Staatsbahn Doboj-Siminhan, Wien, 1887 / Kroz Bosnu. Ilustrirani vodič C.-k. bosanske željeznice i Bosanskohercegovačke državne željeznice Doboj – Simin Han, Zagreb-Sarajevo, 2018;

• Johann von Asboth, Bosnien und die Herzegowina. Reisebilder und Studien, Wien, 1888 / Bosna i Hercegovina – putopsisne slike i studije, Sarajevo, 2021;

• Moritz Hoernes: Dinarische Wanderungen: Cultur-und Landschaftsbilder aus der Bosnien und der Hercegowina, Wien, 1888;

• Carl Peez: Mostar und sein Culturkreis: ein Städtebild aus der Hercegovina, Leipzig 1891;

• Josef Koetschet: Aus Bosniens letzter Türkenzeit, Wien-Leipzig, 1909;

• Edward Robson Whitwell: Through Bosnia and Herzegovina with a paint brush, Darlington, 1909;

• Maude M. Holbach: Bosnia and Herzegovina: Some wayside wanderings, York, 1910;

• Gino Bertolini: Tra Mussulmani e Slavi – In automobile attraverso Bosnia ed Erzegovina, Dalmazia e Croazia, Milano, 1909 / Između muslimana i Slavena – automobilom kroz Bosnu i Hercevinu, Dalmaciju i Hrvatsku, Sarajevo, 2022;

• Mathias Murko: Bericht über eine Reise zum Studium der Volksepik in Bosnien und der Herzegowina im jahre 1913, Wien, 1915.

Posljednju grupu čine putopisi u kojima je Bosna i Hercegovina, posebno njen muslimanski element, predstavljena u romantičarskom maniru kao idealizirana bajkovita zemlja, dragulj svijeta čiji magijski sjaj zasjenjuje druge zemlje:

• Heinrich Renner: Durch Bosnien Und Hercegowina Kreuz Und Quer, Berlin, 1896 / Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko, Sarajevo, 2007;

• Robert Michael: Mostar, Prag, 1909 / Mostar, Sarajevo, 2006;

• Ferdinand Fauland: Vorwiegend heiter – Von einem, der auszog, um General zu werden, Graz-Wien-Köln, 1980.

Naravno, ova podjela je uvjetna i, poput svake druge kategorizacije, samo djelimično tačna. Granice između navedenih kategorija su fluidne u toj mjeri da se cijeli pasusi jednog putopisa mogu naću u kategoriji kojoj djelo ne pripada. U putopisu Humphryja Sandwitha doista čitamo o „azijskom despotizmu“ muslimana u Bosni, ali i o njihovom istočnjačkom šarmu. Franz Maurer o muslimanima Bosne piše osorno i grubo, smatrajući ih divljacima, ali i među prvim je stranim putopiscima koji donosi izrazito lirske, estetski valentne pasaže u opisu naše zemlje. Friedrich Salomon Krauss piše o zaostalosti sela i gradova te potrebi za modernizacijom, ali istovremeno ističe da se muslimanske epske pjesme svojom veličanstvenošću mogu mjeriti s grčkim epovima. Heinrich Renner doista piše neke od najljepših literarnih uradaka o muslimanima u Bosni i Hercegovini, ali ne odustaje od potrage za opravdanjima kolonijalnog odnosa Austro-Ugarske monarhije.

Johann von Asboth dolazi u Bosnu u pratnji Benjamina Kallaya kako bi, poput brojnih drugih prije i poslije njega, svojim djelom dao naučnu legitimaciju austrougarskoj okupaciji, ali on ostaje fasciniran geografijom i ljudima Bosne pišući jednu od najcjelovitijih i najljepših putopisno-historijskih knjiga koje su o Bosni ikada napisane. Zanimljivo je da Asboth, koji je prije dolaska u Bosnu obišao Istok, ističe kako se „islam u Bosni, sa svojim duhom i običajima, sačuvao izvorniji, čišći i dosljedniji nego u svom središtu i u zemljama islamskog svijeta“. Skoro identičnu misao ponovit će četvrt stoljeća kasnije talijanski putopisac Gino Bertolini, ne propuštajući priliku da povremeno upozori na lošu infrastrukturu.

Izrazito važan aspekt stranih putopisa, bez obzira na način percepcije Bosne i muslimana u njoj, jeste doprinos u bilježenju usmene oralne tradicije i povremeno detaljno opisivanje važnih arhitektonskih zdanja koja su porušena u ratovima 20. stoljeća. Ovaj aspekt doprinosa Evropljana kulturi pamćenja u Bosni i Hercegovini nerijetko izmiče mračnom kritičkom diskursu saidovski shvaćenog orijentalizma. Na ovoj platformi nastojat ćemo izbjeći tu zamku i istaknuti kako negativne, tako i pozitivne strane evropskih predstava o Bosni i muslimanima Bosne.

Analizom evropskih pogleda na Bosnu stječe se dojam da su sve do sada publicirane knjige o Bosni, ustvari, tek jedna knjiga čiji se horizonti ne naziru, niti ih je moguće obujmiti u njihovoj punini. Jedan od razloga jeste i njena nedovršenost. Prošle godine objavljen je u Londonu izuzetan putopis Tharika Hussaina Minarets in the mountains – a jurney into muslim Europe, putopis kroz Bosnu i dijelove Balkana s muslimanskom većinom, a prema našim saznanjima trenutno je u izradi knjiga o islamu u Bosni na njemačkom jeziku znamenitog evropskog književnika Ilije Trojanowa. Uprkos hiljadama napisanih stranica, Knjiga o Bosni iz pera evropskih autora još uvijek je u nastajanju.

Sa svakom novom stranicom te goleme knjige beskraja pred čitaocem se otvaraju novi svjetovi Bosne: njeni arheološki i etnološki slojevi, čudesne arabeske njenih višestrukih identiteta, daleka vremena i zagonetni prostori, magijska kazivanja iz davnina i tegobna svjedočanstva historije, njena eshatologija i mitologija, sela i gradovi, putovi i stranputice, pojedinci i univerzumi.