DERVIŠKI NIŠANI U BOSNI I HERCEGOVINI

Značaj i utjecaj sufizma na prostoru Bosne i Hercegovine tokom osmanskog perioda bio je veoma snažan i izražen. O ovoj dugoj tradiciji danas svjedoče mnogi nazivi lokaliteta i ulica, ali i sačuvani objekti tekija, nekadašnjih zavija, hanikaha itd. Mnoge ključne osobe koje su zaslužne za progres i urbanizaciju na ovim prostorima, od Isa-bega Ishakovića do Gazi Husrev-bega, pripadale su sufijskim krugovima.

Tesavvuf ili sufizam se primarno bavi odgojem duše. U prošlosti su na prostoru Bosne i Hercegovine aktivno djelovali nakšibendijski, kadirijski, rifaijski, helvetijski, šazilijski i mevlevijski red. Značajno je reći da je kod nas postojao i bektašijski red, koji je nestao u vrijeme kada je provedeno ukidanje janjičarskih jedinica. Osim ovih redova, vrijedno je spomenuti i postojanje derviša ahija, odnosno derviša trgovaca na našim prostorima.

Derviške nišane prepoznajemo po njihovom posebnom obliku, jer su se izrađivali u skladu s društvenim statusom i sufijskim redom kojem je umrli pripadao. U zavisnosti od tarikata kojem je pripadao, mezar derviša obilježavao se posebnom vrstom nadgrobnog obilježja. Na ovoj vrsti bosanskih nišana postoji jasna i vidljiva razlika u oblikovanju i klesanju kamena, što se vidi u obliku kape i turbana, rasporedu i položaju prevoja na turbanu, ili u dužini gornjeg dijela turbana (mudževeza). Zbog prirode ovakve organizacije posebno su se izrađivali nišani derviša (učenika) i nišani šejhova (učitelja). I po tome se vidi da ova vrsta nišana svojim dizajnom objedinjuje dostignuti nivo u hijerarhiji. Kod derviških nišana, i boja ima svoju ulogu. Tako je crno boja rifaijskog reda, dok je zelena nakšibendijsko obilježje. Crvena boja predstavlja Ehli bejt (Poslanikovu porodicu) i šehidsko obilježje. 

Uopćeno govoreći, nišan se izrađivao osobama prema dužnostima koje su u životu obavljale, kako bi se po tome mogle raspoznavati i da bi se nakon toga moglo vidjeti njihove kvalitete i društvene zasluge. Nišani su se izrađivali i da bi predstavljali određenu nošnju ili kapu koju je neko za života nosio. Tako, kod ovih nišana, šejhovska kapa (tadž) može biti podijeljena na četiri dijela polja, što simbolizira četiri elementa od kojih je sve stvoreno: voda, zemlja, zrak i vatra.

Sve navedeno govori nam o više varijanti ovih nišana. O tome je pisao Mehmed Mujezinović u svom epohalnom djelu Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine. On ističe: „Derviški nišani imaju, također, više varijanti s obzirom na to kojem derviškom redu je pokojnik pripadao. Spomenici šejhova i derviša mevlevijskog reda karakteristični su po turbanu sa nekoliko horizontalnih prevoja, preko kojih opet ide jedan ili više uzdužnih prevoja. Nišani pripadnika nakšibendijskog reda su poput čunja, pri čijem dnu je jače istaknut horizontalni prevoj, a nišani kaderija su također sa oprugama koje idu od vrha prema donjem dijelu čunja.“

U sufizmu postoji dvanaest osnovnih tarikata i taj broj simbolizira dvanaest ljudskih priroda. Od svog nastanka, sufijski redovi su zadržali svoje posebnosti, što se primjećuje i na nišanima. Postoje sufijski nišani koje veoma jednostavno razlikujemo, zbog jasnih i različitih prikaza derviških kapa ili turbana na vrhovima. Osim nišana s ovim vidljivim obilježjima, postoje i derviški nišani koji izgledaju identično drugima, ali na sebi imaju uklesan natpis na arapskom jeziku, na kojem piše Hu (ar. هو, On, Allah džellešanuhu). Ovaj natpis obično se nalazi odmah ispod turbana i u većini slučajeva nalazi se na nišanu koji označava neki drugi društveni status.

Po ovom detalju možemo prepoznati derviški nišan, iako on po svom obliku nije tako izrađen. Među autorima koji su pisali o ovoj temi izdvaja se i Mensur Malkić, koji kaže: „Derviških nišana bi više vrsta kao i derviških redova. Po turbanu sa horizontalnim prevojem u obliku opruge znali smo da je umrli pripadao derviškom redu kadirija, a po turbanu sa nekoliko horizontalnih prevoja znali smo da je umrli derviš mevlevija.“

Kakav je bio značaj tesavvufa i tarikata u nekadašnjem Osmanskom Carstvu pokazuje podatak da su derviši bili prethodnica u širenju osmanskog utjecaja na okolnim teritorijama. Mnogo godina prije zvaničnog dolaska Osmanlija derviši su kao misionari bili prisutni na Balkanu, pa tako i u Bosni. Za godinu zvaničnog ulaska Osmanlija i pad srednjovjekovne Bosne uzima se 1463. godina. U nastavku teksta možemo da vidimo jasan dokaz da se i prije tog perioda odvijala sufijska aktivnost u Bosni. U haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu nalaze se sačuvani derviški nišani, o kojima je pisao Adem Handžić i naveo: „U današnjem Sarajevu, u nekadašnjem turbetu i tekiji kod Higijenskog zavoda, sada u haremu Ali-pašine džamije, čuvaju se dva derviška nišana: Ajni-dede i Šemsi-dede, oba datirana 866. godine (između 6. X 1461. i 27. IX 1462.). Spadaju u najstarije datirane nišane u Bosni.“

Navedeni nišani preneseni su iz turbeta, koje je, zajedno s Gaziler tekijom, porušeno 1950. godine, da bi se na tom mjestu gradila zgrada današnjeg Higijenskog zavoda. U nastavku je korisno spomenuti nišane na dva mezara koji se nalaze iznad Šehove Korije na lijevoj obali Miljacke. Sačuvana narodna predaja govori da se radi o mezarima prvih šejhova Isa-begove zavije. Veoma dobro su očuvani ti nišani, koji svojom formom ukazuju da umrli pripadaju dervišima mevlevijskog tarikata. Na vrhu nišana nalaze se lijepo urađeni saruk, koji je u četiri gužve omotan na prepoznatljive izdužene derviške kauke. Osim usmene predaje, postoji i pisani trag. Vrijedne informacije o ovim nišanima daje nam Mehmed Mujezinović, koji u svom radu Musafirhana i tekija Isa-bega Ishakovića u Sarajevu iz 1966. godine, navodi da se radi o nišanima Sultan Ahmeda i Abdal Mahmuta, mevlevijskih šejhova.

Još jedno od obilježja derviških nišana su i prevoji na turbanu kao i dodatna simbolika na mudževezu. Kao dobar primjer ističe se nišan Mustafe efendije Ejubovića Šejha Juje u Mostaru. Samo mala analiza nišana na mezaru Šejha Juje pružit će nam sasvim drugu percepciju o ovoj temi.

Na prvi pogled, izgleda kao i svaki drugi muški nišan s turbanom. No, ukoliko pažljivije pogledamo, uočit ćemo male detalje koji će nam dati korisne podatke. Uzglavni nišan (bašluk) ima izdužen mudževez, gdje se nalazi turban koji je sačinjen od sedam namotaja (diluma). Taj broj simbolizira sedam dnevnih učenja Božijih imena. Mudževez je rebrasto podijeljen da se na njemu mogu vidjeti oznake u obliku četiri obrnuta latinična slova V. Ove oznake nalaze se na sve četiri strane nišana i simboliziraju četiri tesavvufske kapije: šerijat (vjerski zakon), tarikat (duhovni put), hakikat (istinu) i marifet (spoznaju). Navedene oznake nalaze se na nišanima šejhova. Tarih na nišanu ispisan je u pet polja, što asocira na pet islamskih šarta. Mezar šejha Juje nalazi se u otvorenom turbetu, koje također ima zanimljive dekoracije. Turbe ima šest stubova i taj broj može se povezati sa šest imanskih šarta (šest stubova vjerovanja). Turbe je pokriveno mrežastom kupolom koja je podijeljena na dvanaest dijelova, što simbolizira broj osnovnih tarikata. U unutrašnjosti turbeta ispod otvorene mrežaste kupole nalazi se đul rozeta, koja ima prepoznatljiv izgled ruže. U islamskoj tradiciji ruža simbolizira poslanika Muhammeda, alejhi selam. Drugom dekoracijom u obliku pentagrama naglašava se broj pet, gdje broj krakova simbolizira “njih pet”, odnosno Poslanika i njegovu porodicu.

I na samom kraju predstavit ćemo nišane koji se nalaze između Fojnice i Busovače u Vukeljićima, a koji također pripadaju sufijskim šejhovima. Radi se o nišanu šejha hadži Muhameda Mejli babe. Po vidljivom natpisu, ovaj nišan potiče iz sredine 19. stoljeća (1270. hidžretska, 1854. godina). Na njegovom vrhu se nalazi pažljivo isklesan prikaz šejhovske kape, sa svim identičnim detaljima. Drugi šejhovski nišan nalazi se na mezaru šejha hadži Mesuda efendije Hadžimjelića, koji je izrađen 2010. godine. Iako je između ova dva nišana prisutna razlika od 156 godina, primjetno je da su oba izrađena po tačno određenom pravilu (usulu), što nam daje jasan pokazatelj da se ova tradicija nije prekinula sve do naših dana.     

U mnoštvu kulturno-historijskih specifičnosti koje srećemo na prostorima Bosne i Hercegovine posebno se ističu stari nišani, a među njima posebno mjesto zauzimaju derviški nišani. Osim što svjedoče o višestoljetnoj sufijskoj tradiciji na našim prostorima, oni govore i o našem bogatom kulturnom naslijeđu. Nišani nam daju podatke iz prošlosti o razvijenom školstvu, alimima, šejhovima, šehidima, gazijama, vakufima i vakifima. Daju nam informacije o ljudima i o vremenu koje ne trebamo zaboraviti. Stari nišani čine dio našeg bogatog historijskog, ali i vjerskog mozaika, na što možemo biti ponosni i što moramo brižno čuvati za buduća pokoljenja.    

LITARATURA

• Handžić, Adem (1998), O ulozi derviša u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeću, “Bošnjaci i islam-izbor tekstova“, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo.

• Malkić, Mensur (2008), “Stećci i nišani”, Takvim za 2009. godinu, Rijaset Islamske zajednice u BiH, Sarajevo.

• Mujezinović, Mehmed (1998), Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo-Publishing, Sarajevo.

• Mujezinović, Mehmed (1966), “Musafirhana i tekija Isa-bega Ishakovića u Sarajevu”, Naše starine, III, Sarajevo.

• Klinčević, Nihad (2021), Nišani u Bosni i Hercegovini, TDBB, Istanbul.

Literatura:

• Mujezinović, Mehmed (1988), Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo: Sarajevo-Publishing.

• Klinčević, Nihad (2021), Nišani u Bosni i Hercegovini, Istanbul: TDBB.