VOJNI NIŠANI NA PROSTORU BOSNE I HERCEGOVINE

Osmansko Carstvo bilo je posebno po mnogo čemu, između ostalog i po titulama velikodostojnika i službenika i načinu njihova rangiranja. Osim standardnih civilnih ili vojnih, bile su rasprostranjene i počasne titule, koje su se dodjeljivale istaknutim vojnim ili civilnim licima. Iako su se nadgrobna obilježja izrađivala u skladu s društvenim statusom umrle osobe, u tom širokom spektru izdvajaju se veoma zanimljivi primjerci vojnih nišana. Ovu vrstu nišana treba odvojiti od šehidskih, jer postoje određene razlike. Na prvom mjestu, vojni nišani izrađivali su se nakon prirodne smrti vojnog zapovjednika, prvenstveno zbog njegovog društvenog, odnosno vojnog statusa, za razliku od šehidskih nišana, koji uvijek obilježavaju mezar poginulih vojnika u borbenim zadacima. Vojni nišani pripadaju vojnim zapovjednicima, od najnižeg do najvišeg nivoa komandnog lanca. Zbog prirode vojnog poziva, nerijetko su i vojni zapovjednici ginuli u borbama, zbog čega se na nekim vojnim nišanima nalaze šehidska obilježa, poput isklesanih sablji. Upravo ovaj detalj povezuje ove dvije vrste naših nišana. Način izrade vojnih nišana usko se veže za prikaz vojne kape ili turbana na vrhu, koji su u određenim periodima obilježavali vojni status. Iz tog razloga na prostoru Bosne i Hercegovine nailazimo na nišane paša, aga, janičarskih zapovjednika, miralaja (pukovnika)... Jedna od specifičnosti Osmanskog Carstva ogleda se i u tome što su pojedine titule bile podjednako vojne i civilne i o tome ćemo dati neke napomene u nastavku teksta.

Bosna se zbog svog položaja u okviru Osmanskog Carstva dugo vremena nalazila na zapadnoj granici, gdje je ostala uklinjena između Mletačke Republike, Ugarske i Austrije. U takvom višestoljetnom okruženju, Bosna je bila snažno izložena raznim utjecajima svih tadašnjih geopolitičkih previranja i kalkulacija. Upravo je to bio razlog za mnoge ratne sukobe koji su se dešavali oko bosanskih granica, ali i unutar naše teritorije prilikom upada raznih vojnih ekspedicija. Sve navedeno je oblikovalo današnju granicu Bosne i Hercegovine, koja se uveliko razlikuje od one koja je postojala ranije, pogotovo u njenom južnom dijelu, na izlazu na more. Zbog toga je na našem prostoru bilo vojnih garnizona, ali i zanimljive vojne organizacije, koncipirane na teritorijalnom principu odbrane, gdje su lokalni spahije na svojoj teritoriji među lokalnim stanovništvom imali na raspolaganju vojnike, konje i prateću opremu, što se u slučaju potrebe vrlo brzo moglo mobilizirati i staviti u funkciju. Zanimljivo je napomenuti da su Bošnjaci u jednom dužem periodu (preko dvije stotine godina) potpuno samostalno branili granicu. U tom periodu su izvojevali i veličanstvenu pobjedu u boju kod Banje Luke 1737. godine, kada su do nogu potukli austrijske vojne formacije. Kolika je težina naše prošlosti, najbolje govori podatak da su se kod nas šehidski nišani izrađivali od 15. do 20. stoljeća. O nekadašnjoj vojnoj organizaciji, ali i o raznim vojnim hijerarhijama u prošlosti, danas nas podsjećaju raznoliki oblici vojnih nišana.

Pašinski nišani

Pašinski nišani imaju turban u obliku piramide, koji je na vrhu presječen. Na njima se može vidjeti tug, odnosno stepen paše. U najkraćem smislu, tug je pramen od dlake konjskog repa i direktno se veže za mongolsku konjičku tradiciju. Takvo obilježje nosilo se na posebnom jarbolu ispred kolone i na čelu vojne formacije kojom je rukovodio zapovjednik ovog ranga. Bitno je napomenuti da je paša od jednog tuga u vojsci imao rang brigadnog generala, a u civilnoj strukturi bio je sandžakbeg (namjesnik sandžaka). Paša od dva tuga imao je u vojsci čin divizijskog generala, a u civilnoj upravi imao je zvanje beglerbeg (namjesnik pašaluka). Paša od tri tuga odgovarao je činu maršala, dok je samo sultan, kao vrhovni komandant, nosio četiri tuga.

Nišani visokih janjičarskih zapovjednika

Kao i na ostalim nišanima iz osmanskog perioda, i u ovom slučaju na vrhu nišana se nalazi prikaz kape koja je pripadala određenom društvenom sloju, odnosno vojnom položaju. Ova vrsta nišana označava mezare zapovjednika, ali i titule turnadži-baša i serturnadžija. Turnadži-baša je janjičarski zapovjednik, dok je serturnadžija aga (zapovjednik) bosanskih janičara. Janjičarske age serturnadžije, osim ovih nišana, na svojim mezarima imaju i aginske nišane, koje ćemo također predstaviti u nastavku teksta. Janjičarski nišani u Sarajevu od harema Ferhad-pašine džamije pa do mezarja u Velikom parku ukazuju nam da su na tom potezu sahranjivani predstavnici janjičarskog odžaka u Bosni. To nije nikako slučajno, jer se njihovo glavno sjedište nalazilo na prostoru gdje se danas nalazi katedrala. Zanimljivo je spomenuti da se u haremu Ferhad-pašine džamije u Sarajevu nalazi mezar Čelebi-age, bosanskog turnadži-baše, odnosno zapovjednika janjičarskih jedinica u Bosni. Prema dostupnim podacima, njegov janjičarski nišan podignut je 1159. hidžretske, odnosno 1746/1747. godine po gregorijanskom kalendaru.

Aginski nišani

Tokom više stoljeća, aga kao titula upotrebljavala se za zapovjednike različitih vojnih jedinica. I ova titula je doživjela svoju transformaciju, pa tako u 19. stoljeću aga postaje naziv i za školovanu ili viđeniju osobu koja zauzima važno mjesto u državnoj birokratiji. Izgled aginskih nišana ima zanimljiv valjkast oblik i razlikuje se od uobičajenog okruglog oblika turbana na nišanima. Mehmed Mujezinović u knjizi “Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine” o aginskim nišanima je napisao da su postavljani na mezarima janjičarskih zapovjednika, da se raspoznaju po tome što su im turbani pri vrhu nešto širi i da su na oba uzdužna kraja vodoravno presječeni i da imaju po više uzdužnih gužvi. Upravo takav oblik možemo vidjeti na priloženim fotografijama aginskih nišana.

Osim prikaza određene vrste kape, na vojnim nišanima nalazimo i prikaze čelenki, odnosno prikaze odlikovanja koja su se dobijala za vojne zasluge i za iskazano junaštvo u borbi. U najkraćem smislu, čelenka je preteča današnjih vojnih medalja i izrađivala se od plemenitih metala, zbog čega se nosila kao ukras na kapi. Osim odlikovanja stečenih u borbi, na nekim vojnim nišanima moguće je vidjeti i oznaku vojnog ranga. Ukoliko se na prvi pogled ne uoči ova oznaka, nišan će nam izgledati kao svaki drugi muški nišan s turbanom. Takva oznaka nalazi se sa strane turbana i ima oblik lista. Oznaka u obliku lista na turbanu predstavlja čin miralaja, a u nekim slučajevima i kajmakama. Miralaj približno odgovara današnjem čina pukovnika, dok je kajmakam zastupnik vezira ili valije na nekoj dužnosti ili u nekoj upravnoj jedinici u Osmanskom Carstvu. Kajmakam (tur. kaymakam) i danas je naziv za namjesnike pokrajinskih administracija u Turskoj.

Literatura:

• Mujezinović, Mehmed (1988), Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo: Sarajevo-Publishing.

• Klinčević, Nihad (2021), Nišani u Bosni i Hercegovini, Istanbul: TDBB.