PRVA ISLAMSKA EPIGRAFIKA U BOSNI I HERCEGOVINI

Srednji vijek iznjedrio je na našim prostorima prve oblike nišana iz rane faze zbog čega se na njima uočava snažna primjesa srednjovjekovne kulture. Da bi olakšali dalju elaboraciju ove teme, bitno je na samom početku reći da je prva islamska epigrafika prešla sa bosanskog stećka na prve nišane. Ona u ovom novom obliku predstavlja prirodni nastavak srednjovjekovne pismenosti i epigrafike koju pronalazimo na stećcima. U gotovo nepromijenjenom obliku pronašla je svoje mjesto na prvim nišanima. Višestoljetna kultura klesanja nadgrobnih obilježja prenijela se na prve nišane. U tom kulturnom preplitanju pojavio se autentičan domaći bosanski nišan koji je na sebi zadržao mnogo toga iz prošlosti. Sačuvani primjerci nišana iz rane faze njihovog razvoja danas nam pokazuju da oni uveliko oponašaju uspravljene stećke. Za razliku od srednjovjekovnog bosanskog stećka koji se izrađivao i vodoravno polagao u vidu ploče, sanduka i zasvođenog sljemenjaka, naši prvi nišani vertikalno se uzdižu na rubu mezara. Na sebi su dugo vremena zadržali mnoge srednjovjekovne klesarske dekoracije koje srećemo na stećcima. Upravo stećkoliki izgled prvih nišana jasan je pokazatelj da utjecaj jedne kulture ne može potisnuti drugu. Taj trend izrade nišana počeo je u 15. stoljeću i zadržao se sve do sredine 17. stoljeća.

Nišani iz rane faze prepoznatljivi su po tome jer su većinom zasvođeni poput stećaka, ali se na njima ponekad pojavljuje i turban. Sa kulturnog i antropološkog aspekta preuzimanje srednjovjekovnog dekorativnog inventara na prve nišane u vidu klesarskih izvedbi, gdje osim pisma pronalazimo biljne stilizacije, antropomorfne i životinjske predstave, direktno ih povezuje sa srednjovjekovnim stećcima. Upravo zbog toga, u niskom i visokom reljefu na prvim nišanima pronalazimo isklesane figure čovjeka, jelena, konja, zmije, ptice, rozete, tordiranu vrpcu, prikaz lova, mač, luk, strijelu, zastavu, ruku, gutu (jabuku) itd. Prvi oblici bosanskih nišana imali su potpuno istu geografsku orijentaciju kao srednjovjekovni stećci, i oni se na mnogo mjesta u našoj zemlji nalaze uz stećke. Što dublje idemo u prošlost, orijentacija naših nišana prema kibli nije tako jasno definirana kao danas, već je vidljivo da se ona naslanja na srednjovjekovnu praksu. Ovo su, nažalost, detalji iz naše prošlosti koji su vrlo malo poznati široj javnosti. Osim velikih dimenzija, specifičnog oblika i srednjovjekovnih ukrasa, naše prve nišane iz rane faze karakterizira i domaće srednjovjekovno pismo bosančica. Na teritorijama koje je obuhvatala srednjovjekovna Bosna bosančica se razvila u posebnu varijantu pisma. Danas nam sačuvani primjeri bosančice na prvim nišanima predstavljaju svjedočanstvo o kulturnom preplitanju i svojevrsnom prelaznom obliku između dvije kulture na našim prostorima. Uz bosanski jezik, i bosančica kao domaće pismo prenosi se na nove bilige i kȃmove dobrih Bošnjana, zbog čega se rađa prva domaća islamska epigrafika. Kada danas čitamo natpise na sačuvanim primjercima ranih nišana, gotovo da ne možemo vidjeti razliku od natpisa na stećcima. Zbog toga je uočljivo da se na stećcima i na prvim nišanima zadržala ista morfologija i sintaksa riječi. Na ove dvije vrste naših domaćih nadgrobnih obilježja nailazimo na identične riječi ali i rečenice kojima počinju i završavaju epitafi.  

Naši su preci na srednjovjekovnim stećcima ispisivali tekst kojim su često naglašavali da je to njihov biljeg ili kam. U isto vrijeme davali su poruke budućim generacijama i podatke ko je tu ukopan, koju je funkciju vršio, kada i kako je okončao svoj život. Ponekad su u epitafima davali svoj blagoslov i molili sve nas koji ostajemo iza njih da im pazimo i čuvamo grobove. Vrlo često na stećku pronalazimo tekst u kojem oni proklinju sve one koji će dići ruku na njihovo nadgrobno obilježje. Potpuno ista praksa i formulacija natpisa nastavila se izrađivati na prvim nišanima. Kao najbolju ilustraciju dovoljno je navesti takve sadržaje sa nekoliko nišana. U Dumanjićima kod Rogatice odmah do nekropole stećaka nalazi se mezarje u kojem se nalaze i nišani iz rane faze. Jedan od njih pripada Sulejmanu Oškopici i na njemu je bosančicom napisano: ASI BILEG SULIMANA OŠKOPICE. Ovdje jasno primjećujemo da se za prve nišane isto kao i za stećke koristi termin biljeg. Nišan Sulejmana Oškopice po svom obliku spada u klasične oblike ranih nišana koji su se izrađivali na prostoru Bosne i Hercegovine.

Naredni primjer srednjovjekovnog obrasca prve domaće islamske epigrafike pronalazimo na nišanu Mahmuta Brankovića. I ovaj nišan potječe sa prostora Rogatice gdje je dosad pronađen najveći broj sačuvanih nišana sa natpisom na bosančici. Nišan Mahmuta Brankovića prenesen je u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine i danas je sastavni dio srednjovjekovne zbirke. U jednom dijelu natpisa na ovom nišanu se kaže: ASE BILEG MAHMUTA BRANKOVIĆA NA SVOI BAŠTINE NA PETROVU POLU. I na ovom primjeru naše sepulkralne umjetnosti vidljiva je primjesa domaće srednjovjekovne tradicije zbog čega osim bosančice na ovom nišanu imamo i prikaz živog bića, mača, polumjeseca, bajraka, guta (jabuka) itd.

Nekada su na prostoru srednjovjekovne Bosne bila rasprostranjena imena poput: Radin, Bogdail, Radilo itd. U naselju Čadovina kod Rogatice ostao je sačuvan nišan braće Ahmeta i Hasana, koji su po svemu sudeći sinovi Radila, i na njemu je ispisan tekst bosančicom na sve četiri strane. U jednom od svojih radova Vladislav Skarić je zabilježio da je na ovom nišanu napisano: HASAN I AHMAT DOVA RADILOVIĆA SINA. I U TO STARI HASAN UMRE. I ŠTA BIJAŠE UZUR (UZOR) ČOVEKE (ČOVJEČE) A ONACE (JUNAČE) ONAKA. I TOJ (TU) NE ROVO BRATA AHMETA VELIKE ŽALOSTI RADI PISAŠE. I DA JE BLAGOSLOVEN TKO ĆE POJITI. PROKLET KOJI ĆE PRIVALITI. Skoro isti završetak natpisa pronalazimo i na nišanu Mahmuta Brankovića, gdje se navodi blagoslov: DA E BLA(GO)SOVENA RUKA KOJA SIEČE I PISA. Budući da se nalazi u blizini stećaka, podatak koji nam daje ovaj nišan u kojem dva brata, Hasan i Ahmet, dijele jedno nadgrobno obilježje, navodi nas na razmišljanje da bi se i u ovom slučaju moglo raditi o naslijeđenoj srednjovjekovnoj praksi.

Nastavljajući narodni običaj i kulturu izrade nišana po domaćem obrascu, kod nas se preko prvih oblika bosanskih nišana nastavilo njegovanje i produžavanje srednjovjekovne pismenosti. Upravo tako preko nišana iz rane faze srednjovjekovna bosančica ulazi u memorijalnu kulturu Bošnjaka. Iako je nastala u srednjem vijeku, bosančica se kod nas zadržala u upotrebi sve do 20. stoljeća. Do danas je sačuvano jedanaest primjeraka prvih nišana sa natpisima na bosančici. Zasigurno ih je u prošlosti bilo mnogo više. Na terenu sam vidio da ova oblast nije dovoljno istražena, zbog čega ovaj broj ne treba prihvatiti kao konačan. Ako još naglasim da nikada nije napravljena evidencija lokacija s nišanima iz rane faze, kao i kombiniranih nekropola u kojima su jedni do drugih stećci i prvi nišani, iz ovog podatka uviđamo da je u ovoj oblasti obavljeno samo parcijalno istraživanje. Osim neophodnog terenskog istraživanja, u budućnosti je potreban jedan ozbiljan multidisciplinarni pristup, koji će nam u konačnici pružiti relevantne naučne činjenice o karikama koje kako vidimo nisu nedostajale, a što je dugo vremena bilo zatomljeno i marginalizirano. Do tada će oblici ranih nišana biti čvrst temelj za sva buduća istraživanja, ali i nepobitni dokazi da je domaće srednjovjekovno stanovništvo prihvativši novu vjeru nesmetano nastavilo njegovati staru tradiciju i svoje kulturne obrasce.