ISA-BEGOV HAMAM U NOVOM PAZARU

Isa-begov hamam (Novopazarski hamam) predstavlja rijedak primjer dvojnog tipa varoškog hamama. Sagrađen je između šezdesetih i sedamdesetih godina 15. stoljeća kao zadužbina – vakuf Isa-bega Ishakovića, osnivača Novog Pazara. Isa-begov hamam nalazi se u centralnom dijelu Novog Pazara, u neposrednoj blizini Arap džamije i osmanlijske tvrđave na desnoj obali rijeke Raške. Novopazarski hamam proglašen je za spomenik kulture od posebne važnosti i na listi je objekata pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Republike Srbije. Danas je u vlasništvu Islamske zajednice u Srbiji i dio je vakufske imovine.

Hamam je izgrađen tako da služi svrsi zbog koje je izgrađen. Po uzdužnoj simetrali osnove hamama odvojena su dva identična dijela, od kojih je jedan predviđen za mušku populaciju, a drugi za žene, obuhvatajući uobičajeni sistem prostorija kakve se inače javljaju kod hamama dvojne namjene. Svaka prostorija je pokrivena kupolom. Sadrži prostorije za kupanje, pripremu za kupanje i one su skoro identične za oba krila građevine. 

Kao i kod svih hamama, prvo se stupa u prostoriju približno kvadratne osnove, koja sе naziva šadrvan/apoditejum. Zidovi šadrvana prislonjeni su uz ostale zidove hamama koji su zidani izmjenično kamenom i opekom. U sastavu hamama postoji i vodoskok/fontana.

U prizemlju se, obično uz kahvu, čekalo na red za kupanje, a na spratu, tj. galeriji odmaralo sе poslije kupanja. Vjerovatno su tu bile i svlačionice/kafazi. 

Šadrvani muškog i ženskog dijela Hаmаma odvojeni su zidom i prostorijom nalik na hodnik širok dva metra. Ova prostorija ima poseban ulaz sa sjeverne strane, kao i ženski dio šadrvana, dok se u muški ulazi s istočne strane. Svi ulazi izgrađeni su polukružnim kamenim lukovima.

Iz šadrvana se ulazi u kapaluk/tepidarium. Ova prostorija služila je za posljednje pripreme za kupanje. Zimi su se u njoj kupači pripremali za kupanje, a osnovna namjena joj je bila odmor poslije kuраnја. Nо, kako je galerija u šadrvanu služila istoj svrsi, u kapaluku su se, obavezno, i ljeti i zimi, odmarali posjetioci koji su došli da se kupaju u pari, pošto je temperatura u kapaluku bila osjetno viša nego u šadrvanu budući da ona ne leži na hipokaustu kao ostale prostorije. 

S obzirom na funkciju kapaluka, brižljivo je uređen. Tu su se nalazile klupe i minderluci.

U Isa-begov hamam se prvo ulazi u predvorje, tzv. mejdan. To je poslije šadrvana najveća prostorija u hamamu. Mejdan u muškom dijelu je veći od onog u ženskom, pokriven je kupolom, a vod i kupola su, slično kao u kapaluku, odvojeni sa dva blago prelomljena luka. U ženskom dijelu mejdana također ima nešto manju kupolu sa otvorima za ventilaciju. Obje kupole se preko pandatifa oslanjaju na osnovne zidove. 

Funkcija mejdana je dvojaka: u njemu se čekalo ako su prostorije za kupanje zauzete, a služio je i za masažu. Iz mejdana sе ulazi u prostoriju za kupanje, koja je u svom sastavu imala male odaje, tzv. halvate/calcarium koje su služile da se osoba pripremi za kupanje.

Muški i ženski dio hamama sadržao je halvate. Svi halvati su kvadratne osnove i pokriveni su kupolama, оd kojih se neke oslanjaju preko pandatifa, a neke preko spomenutih piramidalnih tijela na osnovne zidove.

U oba dijela Hamama po jedan halvat bio je jednim polukružno završenim otvorom povezan s prostorijom u kojoj se grijala voda, to su tzv. “topli halvatiˮ. 

S obzirom na to da su i halvati dio prostora za kupanje, morali su imati i odgovarajuću opremu. Ta se oprema sastojala od kurni/kada. Budući da je jedan ugao zauzet prolazom za mejdan, bila su tri uzvišenja, estrade i po dvije kamene česme/kurne. 

Sve tri halvata u muškom i dva u ženskom dijelu bila su na taj način opremljеnа. Međutim, jedan od halvata u ženskom dijelu predstavlja izuzetak. U njemu sе, naime, umjesto kurni i estrada nalazi ozidana kada, visoka oko jedan metar, koja u osnovi ima 166 х 82 cm, a u koju se ulazi i izlazi preko tri stepenika. 

Spomenute prostorije služile su posjetiocima za pripremu, kupanje i odmor poslije kupanja. Od prostorija za pripremanje tople vode najmarkantnija je hazna. Pruža se cijelom dužinom južne fasade Hamama. Širоkа je preko 2 m i svedena poluobličastim svodom. Pod hazne je na istom nivou s podom Hamama. U središnjem dijelu hazne nalazilo se postolje na kome je bio bakarni kazan s toplom vodom. Kazan je bio postavljen iznad ćulhana/ložišta kako bi voda bila stalno topla. Mjesto u Hamamu na kome je bilo ložište danas je prekriveno kamenim podom koji je naknadno urađen. Ložište je bilo postavljeno tako da topli vazduh preko hipokausta dopire do prostorija Hamama, osim ispod šadrvana. Pored toga, topli vazduh je iz hipokausta strujao i kroz posebne cijevi ugrađene u zidove Hamama. Ove cijevi postavljene su tako da predstavljaju svojevrsno zidno grijanje, a završavaju na krovu Hamama između kupola. 

Pored hazne, rezervoara tople vode, izgrađen je i rezervoar za hladnu vodu, tzv. terezija. Ona je polukružnog oblika i postavljena je uz haznu. Terezija ima daleko manju zapreminu od hazne i malo je uzdignutija.

Samim opisivanjem prostorija Isa-begovog hamama objašnjena je i vanjska prostorna kompozicija. Pošto nigdje na fasadama nema nikakvih otvora, njihova jednoličnost izbjegnuta je zidanjem u naizmjeničnim redovima opeke i kamena. Postoje ostaci vijenca koji je išao duž cijelog obima građevine, ali ne u istom nivou, pa sе prekida, spušta ili diže na drugi nivo, prema potrebi. Vijenac je bio načinjen od tri reda opeke, koso zasječenih i stepenasto ispupčenih. Nesumnjivo je predstavljao značajan doprinos ljepoti kompozicije fasada. Međutim, ono što daje poseban karakter ovoj građevini je “peta fasadaˮ, njegova silueta naglašena živom igrom kupola i osmougaonih prividnih tambura od opeke. Svaka kupola ozidana je od opeke i ima dvanaest šestougaonih otvora za osvjetljenje ispupčenim staklom u vidu kalote. Same kupole imale su ćeremidu kao pokrivač, što se vidi po ostacima maltera i ćeremide, ali nije isključena mogućnost da je prvobitan pokrivač bio od olova, s obzirom na veličinu i reprezentativnost Hamama. 

Hamam je vršio svoju ulogu javnog kupatila koje su koristili stanovnici Novog Pazara, kao i putnici koji su prolazili kroz ovaj grad. Njegova izgradnja pokazuje nastojanje Osmanske Države da pored obrazovanja kroz izgradnju odgojno-obrazovnih ustanova, vjerske svijesti izgradnjom vjerskih objekata, karavan-saraja, izuzetnu pažnju pokloni higijeni i zdravlju osnivanjem i otvaranjem hamama, banja i lječilišta. 

Hamam je kao i grad Novi Pazar prošao kroz burne periode – spaljivan, ruiniran, obnavljan, prisvajan, ali je uspio opstati. Građevina je danas, nažalost, u lošem stanju. Zub vremena, ali i nemarnosti, doprinio je da je objekat na ivici urušavanja i čeka da se hitno poduzmu neophodni građevinski radovi u cilju njegovog očuvanja.