MOST MEHMED-PAŠE SOKOLOVIĆA U VIŠEGRADU
(VIŠEGRADSKA ĆUPRIJA)
Autor: Prof. dr. Aida Idrizbegović Zgonić, Arhitektonski fakultet Univerziteta u Sarajevu
Fotografije i video: Mirza Hasanefendić
Mostovi u Bosni i Hercegovini najistinitiji su izraz stanja civilizacije i arhitektonske kreacije. Njihova ljepota, struktura i funkcija kombinirani su s jedinstvenim historijskim ambijentom i prirodnim pejzažima Bosne i Hercegovine. Uokvirena planinama i tokovima rijeka, ova zemlja nosi neizbrisive otiske raznolike i isprepletene kulture. Među najznačajnijim su osmanski mostovi, tihi, elokventni svjedoci slojevite historije Bosne i Hercegovine, materijalni i duhovni simboli opstanka.
Izgrađeni tokom vrhunca Osmanskog Carstva od 15. do kasnog 17. stoljeća, ova arhitektonska dostignuća simboliziraju osnovne ljudske potrebe za povezivanjem, putovanjima i trgovinskim rutama. Njihove elegantne strukture i monumentalnost odraz su kulture življenja i kombiniranja sofisticirane inženjerske prakse osmanskog razdoblja sa specifičnostima lokalnih arhitektonskih tradicija.
Možda najpoznatiji među ovim strukturama, i doista kamen temelj arhitektonske kulturne baštine, jeste Stari most u Mostaru. Izvorno izgrađen u 16. stoljeću od strane Mimara Hajrudina, graciozno premoštava tirkiznu rijeku Neretvu. Stari most je jedinstven, a njegova elegancija prikriva robusnost njegove nosive strukture. Iako je ovaj trajni simbol uništen tokom rata 1993. godine, njegova autentična rekonstrukcija, kamen po kamen, simbolizira otpornost i civilizacijsko dostignuće Bosne i Hercegovine. Njegov upis na UNESCO-vu listu svjetske baštine nakon obnove poslao je snažnu poruku nade cijelom svijetu. Njegov smioni luk, koji gotovo prkosi silama gravitacije, predstavlja spoj materijalnog i duhovnog u ljudskom životu.
Most Mehmed-paše Sokolovića je impozantna struktura, čija veličina dolazi do izražaja njegovim položajem iznad rijeke Drine. Ovo remek-djelo je jedinstvena kombinacija svrhe i estetike, koja odražava inženjersku inovativnost osmanskog razdoblja. Izgrađen korištenjem jedanaest zidanih lukova, most prelazi preko smaragdne Drine. Izvan svoje estetske i arhitektonske važnosti, Most Mehmed-paše Sokolovića ima značajnu geografsku ulogu kao čuvar na istočnom ulazu u Bosnu i Hercegovinu, početak trgovačkog puta kroz Bosnu i Hercegovinu još iz rimskog razdoblja, a onda ponovo dobiva na značaju kao dio Stambolske džade. Njegovo priznanje kao UNESCO-ve svjetske baštine je priznanje njegovom historijskom, kulturnom i arhitektonskom značaju.
Ipak, postoje brojni drugi osmanski mostovi u Bosni i Hercegovini, svaki s vlastitom jedinstvenom pričom. Treba vidjeti i Krivu ćupriju u Sarajevu ili Arslanagića most u Trebinju. Ti su mostovi služili ne samo kao prolazi preko rijeka, već i kao vitalna društvena čvorišta, potičući interakciju među putnicima i lokalnim stanovništvom. Ti su mostovi, stoga, ne samo arhitektonske konstrukcije, već živi prikazi živopisnih društvenih okolnosti unutar zemlje.
Osmanski mostovi u Bosni i Hercegovini su esencija arhitektonske estetske privlačnosti i strukturalne inovativnosti, ali i njihove specifične simbolike. Oni su proizašli iz islamske i osmanske civilizacije, potpuno uronjene u lokalnu kulturu, kao svjedočanstva stoljećima dugog dijaloga između Istoka i Zapada. Stoje kao spomenici jedne ere, ali su čvrsto ukorijenjeni u savremeni identitet zemlje, premošćujući historijski i vremenski jaz. Oni su stalni podsjetnici na zajedničko ljudsko iskustvo, naše međusobno povezane sudbine i naša nastojanja za napretkom.
Mostovi u Bosni i Hercegovini služe kao inspirativno svjedočanstvo o snazi otpornosti, jedinstva kao najdubljeg izraza utilitarnosti. Oni premošćuju ne samo prepreke između obala rijeka, već i metafizičke – između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, između Istoka i Zapada. Dok hodamo ovim mostovima, postajemo svjesni potencijala u svakom ljudskom društvu da stvori veze, da izdrži uprkos izazovima, i da stvori trajne simbole svrhe, strukture i ljepote.
