UMJETNOST FAJANSNIH PLOČICA U RUSTEM-PAŠINOJ DŽAMIJI U ISTANBULU

Od svih formi i izraza, u osmanskoj umjetnosti pet je velikih: arhitektura, kaligrafija, iluminacija, minijatura i fajansne oslikane pločice. Ove posljednje treba posebno istaći jer im nije bilo premca u islamskoj umjetnosti, osim možda onih koje su se proizvodile u safavidskom Iranu. Međutim, osmanske su toliko prepoznatljive da se prvo sjetimo njih kada pomislimo na keramiku u islamskoj umjetnosti. Ovdje se prvenstveno misli na izničku proizvodnju 16. stoljeća, mada su i raniji oblici bili impresivni, pogotovo oni iz seldžučkog perioda. Međutim, oni su bili više mozaičkog tipa. Osmanlije su izmislile pločice kakve danas poznajemo, četverougaonog oblika koje su se zatim sklapale u jedinstvenu vizuelnu kompoziciju. Te pločice bile su namijenjene za ukrašavanje džamija, turbeta i palata i u suštini se nisu razlikovale gdje god da su primjenjivane, one u džamijama bile su identične onima u palatama ili nekim drugim javnim objektima. Najljepše primjerke osmanskih izničkih pločica danas možemo vidjeti u Topkapi palati, Sultan-Ahmedovoj/Plavoj džamiji, džamiji Mehmed-paše Sokolovića (na Kadirgi) i Rustem-pašinoj džamiji. I mnogi drugi objekti bili su raskošno ukrašavani, ali ovo su najpoznatiji primjeri. Interesantno je da su pločice uglavnom bile korištene za ukrašavanje enterijera. Za razliku od Safavida, Osmanlije nisu ukrašavale džamije izvana, mada je bilo i tih slučajeva, ali su veoma rijetki i to su se ukrašavali samo portali. Najpoznatiji primjer vanjskog ukrašavanja je svakako Topkapi palata gdje su pojedini zidovi palate bili u potpunosti prekriveni pločicama.  

Grad Iznik bio je središte proizvodnje pločica, ali i ostalih keramičkih predmeta. Najvažnija produkcija bila je ona sredinom 16. stoljeća i ona je potrajala sve do sredine 17. stoljeća kada ova umjetnost gubi na svojoj vitalnosti. Ipak, neki periodi su ušli u legendu, kao onaj u kojem je djelovao čuveni umjetnik Šah Kulu (prva polovina 16. stoljeća, perzijskog porijekla, rođen u Tabrizu, u Iranu, poznat i po svojim slikarskim radovima), čije oslikane pločice (na osnovu njegovog dizajna) možemo vidjeti na zidovima Topkapi palate.

Rustem-pašinu džamiju svi historičari izdvajaju kao poseban primjer ukrašavanja pločicama. Ona je među rijetkim džamijama koje su i izvana, u zoni ulaznog zida također ukrašene pločicama. Inače, ova džamija, izgrađena 1563. godine, poslije smrti velikog Bošnjaka Rustem-paše, urađena je po projektu Mimara Sinana i smatra se jednim od njegovih najboljih ostvarenja. Mada je u narodu Sultan-Ahmedova džamija poznata kao “plavaˮ, iako nema ništa pretjerano plavo u njenoj dekoraciji, istinskom plavom džamijom možemo proglasiti Rustem-pašino zdanje s obzirom na to da u njoj zaista dominiraju plave pločice.

Ova džamija je jedinstvena iz više razloga. Kao prvo, njen interijer je u potpunosti (osim kupole) prekriven izničkim pločicama. Drugo, to su možda i najljepši primjeri keramičke umjetnosti, a posebno se izdvajaju kompozicije na mihrabu. Treće, sve te pločice bile su dio privatne kolekcije Rustem-paše, da bi poslije njegove smrti bile iskorištene za ukrašavanje džamije. Tu se i stvorio problem, jer nisu sve pločice bile dio neke kompozicijske cjeline, pa se tako u pojedinim dijelovima džamije može primijetiti kako su pločice redane bez nekog vizuelnog reda. Očito je da su rukovodioci radova prilikom postavljanja pločica imali ozbiljan problem kako Rustem-pašinu zbirku, koja je bila jednim dijelom neselektivna, smisleno uklopiti unutar džamijskog interijera. Sve u svemu, istraživanjem se došlo do podatka da u Rustem-pašinoj džamiji ima 15.043 komada fajansnih ukrašenih pločica. Stilski gledano, preovladavaju rumi i hataji stil, rumi koji preferira vitičasti biljni ornament i hataji sa krupnim cvjetnim uzorcima.