CAREVA DŽAMIJA / DŽAMIJA SULTAN BAJEZIDA VALIJE U FOČI

NACIONALNI SPOMENIK BOSNE I HERCEGOVINE

Autor: Dr. Ekrem Tucaković, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
Fotografije i video: Mirza Hasanefendić

 

Careva džamija (džamija Sultan Bajezida Velije II) i harem s nišanima u Foči proglašeni su nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2004. godine. Ranije, rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine iz 1950. godine, stavljena je pod zaštitu države, a 1962. godine je, zajedno s mezarjem, upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture.

Careva džamija se nalazi u Carevoj mahali, u samom centru Foče, na prostoru između  rijeka Drine i Ćehotine, smještena na jednom istaknutom brežuljku, koji je dominantan u cijelom gradu.

Za vrijeme osmanske uprave u Foči je bilo izgrađeno sedamnaest džamija i, po broju džamija, Foča je bila na četvrtom mjestu među gradovima u Bosni i Hercegovini, odmah iza Sarajeva, Banje Luke i Mostara. Među njima je i nekoliko njih koje predstavljaju remek-djela osmanske arhitekture, a najpoznatija je Aladža. Pet džamija je uništeno u II svjetskom ratu, a ostale su porušene u Agresiji na Bosnu i Hercegovini (1992-1995.).

Careva džamija se naziva još i džamija sultana Bajezida Velije, izgrađena u periodu 1500-1501. godine (hidžr. 906.), kako se vidi iz natpisa koji se nalazi iznad njenih vrata. To je masivna i prostrana građevina, s kamenom munarom, koja ima ulaz, mimo gotovo svih drugih džamija, iz samog trijema.

Careva džamija, prema prostorno-tlocrtnom rješenju, pripada tipu jednoprostornih džamija, sa četverostrešnim krovom i kamenom munarom. Drvenu konstrukciju mahfila nosi šest drvenih stubova s kamenim bazama. Stubovi mahfila imaju bogato dekorirane drvene kapitele, rezbarene u obliku stalaktita i bojene u tri boje. Po svojoj izrazitoj eleganciji i preciznosti, te izrade predstavljaju osobitu umjetničku vrijednost, pogotovu što na našim prostorima gotovo da nema orijentalnih kapitela izrađenih od drveta. U ostalim fočanskim džamijama nije bilo  kapitela izrađenih od drveta. Sve unutrašnje zidne površine bile su ožbukane i obijeljene vapnom.

Natpis u stihovima na arapskom jeziku isklesan je na kamenoj ploči, uzidanoj nad ulazom u džamiju. Natpis je smješten u osam četvrtastih polja. Podloga natpisa je obojena plavom, a slova običnom crnom bojom.  

Prozori na fasadama objekta su postavljeni u 2 horizontalna pojasa. Poligonalna kamena munara visoka je 32 m.

Uz Carevu džamiju nalazi se harem s brojnim nišanima, ali su to najvećim dijelom spomenici iz novijeg doba, jednostavne obrade i veći dio njih su bez natpisa. Među nišanima s natpisima je interesantan spomenik Fatime sultanije (princeze), s natpisom o obnovi njezinog nadgrobnog spomenika. Nad grobom umrle je sarkofag od većih kamenih ploča, na kojem je uzglavni nišan sa ženskom kapom. Pretpostavlja se da je tu ukopana princeza Fatima, kćerka sultana Bajezida II. Narodno predanje kaže da je ova sultanija bila udata za nekog Čengića u Foči. Njen mezar je 1950. godine stavljen pod zaštitu države. Kada je srušena džamijska cjelina 1992. godine, nišani su izvaljeni i odvezeni na deponiju, zajedno sa džamijskom građom, tako da je u džamijskom haremu ostalo samo nekoliko nišana. 

Pripadnici Vojske Republike srpske su u aprilu 1992. godine zapalili Carevu džamiju, a njenu munaru minirali, tako da nije ostalo nikakvih vidljivih ostataka džamijskog i pratećih objekata, dok je na prostoru harema ostao vidljiv tek izvjestan broj nišana.

Islamska zajednica u BiH je vodila višegodišnje aktivnosti njene obnove. Svečano je otvorena 2017. godine.

Izvor