BOŠNJACI - NAROD TRI KALENDARA

Kulturna historija muslimana u Bosni i Hercegovini svoju raskošnu ljepotu na poseban način pokazuje kroz živu vjersku tradiciju dovišta čiji se termini još uvijek određuju prema kalendaru drugih religijskih zajednica. Taj paradoks da Bošnjaci muslimani pojedine aktivnosti protkane vjerskim obredima određuju prema predislamskom kalendaru svjedoči o njihovom milenijskom trajanju na ovim prostorima.

Pred osmanska osvajanja svi stanovnici Bosne mjerili su vrijeme prema starom julijanskom kalendaru koji je u upotrebu uveo Gaj Julije Cezar 45. godine p.n.e. Ovaj kalendar koristio se u cijeloj Evropi do 1582. godine, kada su prvo katoličke, a kasnije i druge države prešle na gregorijanski kalendar. Budući da su pripadali jednoj od tri u to doba aktuelne crkvene zajednice: katoličkoj, pravoslavnoj ili Crkvi bosanskoj, preci današnjih muslimana u Bosni i Hercegovini su također prije prelaska na islam koristili julijanski kalendar da bi nakon prihvatanja islama vrijeme islamskih dužnosti i blagdana počeli određivati prema lunarnom hidžretskom kalendaru, dok su profano vrijeme nastavili mjeriti za tu svrhu mnogo prikladnijim julijanskim kalendarom.

Julijanska kalendarska godina duža je od prirodne godine za 11 minuta i 14 sekundi. Ta razlika se svake godine akumulira, te za približno 128 godina iznosi jedan dan (24 sata). Krajem 16. stoljeća proljetna ravnodnevnica je po julijanskom kalendaru padala 10 dana poslije ovog astronomskog događaja. S ciljem anuliranja akumulirane razlike od 10 dana koja je nastala korištenjem julijanskog kalendara, papa Grgur XIII je, nakon konsultacija s crkvenim ocima i učenjacima, po savjetu njemačkog astronoma Kristofera Klavija (Christopher Clavius), godine 1582. donio odluku da se briše deset dana iz postojećeg (julijanskog) kalendara, tako da se sa četvrtka 4. oktobra (umjesto na petak 5. oktobra) prelazi na petak 15. oktobar 1582. godine. Po papi Grguru XIII ovaj novi kalendar nazvan je gregorijanski. Kada je uveden kao novi kalendar, odmah su ga prihvatile Italija, Poljska, Portugal i Španjolska, a ubrzo i ostale katoličke zemlje, dok je u muslimanskoj Osmanskoj Državi u čijem sastavu se u to doba nalazila Bosna i Hercegovina ostao na snazi stari julijanski kalendar. S obzirom na to da je gregorijanski kalendar prilično tačan, gregorijanska godina duža je od prirodne za 26 sekundi, kasnije ga je prihvatila većina država u svijetu. Gregorijanski kalendar danas je važeći u Bosni i Hercegovini, a ovdašnji muslimani, zajedno s pripadnicima drugih religijskih zajednica, prema ovom kalendaru određuju svoju poslovnu godinu.

Prelaskom na islam Bošnjaci su prihvatili lunarni hidžretski kalendar na osnovu kojeg određuju termine vjerskih obreda: ramazanskog posta i obavljanje hadža, te godišnjih blagdana i svečanosti: Ramazanskog i Kurbanskog bajrama i mubarek noći. Međutim, budući da je Lunarna kalendarska godina kraća od Sunčeve za deset ili jedanaest dana, svakodnevni zemljoradničko-stočarski život nije bilo moguće uskladiti prema lunarnom hidžretskom kalendaru, pa su muslimani u Bosni i Hercegovini, tokom cijelog osmanskog perioda i kasnije, početak ili kraj određenih zemljoradničko-stočarskih poslova nastavili mjeriti shodno julijanskom kalendaru na koji su bili navikli u predislamsko doba.

U tu svrhu posebno su do izražaja dolazila dva vjerska blagdana iz predislamskog perioda koji su služili kao svojevrsni kalendarski međaši, a čiji su tragovi u kulturi muslimana naših prostora opstali do današnjih dana. To su Jurjevdan koji pada 6. maja i Ilindan (Aliđun) 2. augusta. I danas se među starijim muslimanima može čuti kako bi neke poslove trebalo uraditi prije Jurjeva, a neke poslije, odnosno do Ilindana (Aliđuna) su se završavale jedne aktivnosti u polju, a poslije Ilindana (Aliđuna) druge.

Osmanlije su, poštujući običaje lokalnog, muslimanskog i nemuslimanskog stanovništva, dozvolili da Jurjevdan i Ilindan (Aliđun) budu “slobodni dani” predviđeni za odlazak na vašar ili na dovište. Tako se u Defteru iz 1574. godine navodi kako se u Donjem Vaku­fu održavaju dva godišnja vašara od kojih se prvi održava na Jurjevdan, a drugi na Miholjdan. I u današnje vrijeme čuveni vašar u Turbetu na kojem se okupljaju stanovnici srednje Bosne bez obzira na vjeru održava se na Jurjevdan 6. maja, dok se također glasoviti vašar u Visokom održava na Aliđun (Ilindan) 2. augusta.

Uz osnovnu praktičnu svrhu mjerenja početka ili kraja zemljoradničkih poslova, Jurjevdan i Ilindan (Aliđun) služili su predislamskim stanovnicima Bosne za određivanje termina molitvi za dobru i rodnu godinu. Ove molitve, kasnije dove, učile su se na dovištima situiranim u ili pored prirodnih fenomena: izvora i pećina, na vrhovima brda ili u blizini srednjovjekovnih nekropola stećaka. Tradiciju učenja molitvi na predislamskim lokacijama Bošnjaci su nastavili njegovati i nakon prihvatanja islama, dajući ovom običaju islamsko ruho. Naravno, termini dovišta, kao što je bilo uobičajeno, i poslije prelaska na islam određivali su se prema julijanskom kalendaru na osnovu Jurjevdana ili Aliđuna (Ilindana), pa se recimo termin najmasovnijeg dovišta Ajvatovice određivao po Jurjevdanu, a dova na Karićima po Aliđunu (Ilindanu).

Svetkovine za rodnu godinu koje su predislamski stanovnici Bosne i Hercegovine održavali od Jurjevdana do Ilindana (Aliđuna), uz obredni, imale su važan socio-ekonomski karakter čije su glavno obilježje bili: trgovina, razmjena dobara, nadmetanje u sportskim disciplinama, junačenje te međusobno upoznavanje i druženje mladića i djevojaka. Nakon širenja islama obredni dio ovih svetkovina je ukinut, dok je socio-ekonomski, kroz organiziranje vašara, opstao do današnjih dana.

Okupljanje na dovištima i vašarima, čiji termini se određuju prema starom julijanskom kalendaru, za muslimane u Bosni i Hercegovini ima kulturni, a ne vjerski karakter. Kada su Huseina Đozu u drugoj polovini 20. stoljeća upitali šta misli o tome što se muslimani okupljaju, trguju i teferiče na dan kršćanskih blagdana, on je odgovorio: “Poznati su takvi običaji. Ja mislim da ih je sada sve manje. Znam da su u mom kraju muslimani pravili teferiče na Petrovdan, Jurjev, Vidovdan, Spasovdan itd. Ti teferiči bili su isključivo muslimanski. Sada ih uglavnom nema više. Ukoliko ih ima još negdje, čini se da su potpuno izgubili vjersko obilježje i dobili karakter narodnog veselja i teferiča.ˮ

Muslimani u Bosni i Hercegovini, dakle, termine svojih islamskih obaveza određuju prema hidžretskom kalendaru, datume dovišta koja su važan aspekt njihove tradicije prema starom julijanskom kalendaru, a svakodnevne poslovne obaveze prema reformiranom gregorijanskom kalendaru. Sve to ih čini narodom tri kalendara.