BOŠNJACI I NJIHOV DOPRINOS ISLAMSKOJ KALIGRAFIJI

Stoljećima identificirana sa samom kulturom, kaligrafija se smatra znakom kulturnog čovjeka, discipliniranog uma, duše i ruke. (Seyyid Husein Nasr)

Islamska kaligrafija se u najkraćem može definirati kao umjetnost lijepog pisanja arapskih slova prema utvrđenim pravilima. S obzirom na to da je inspirirana ljepotom Riječi Božije i da zapravo potiče i izvire iz Objave i da svojom suštinom predstavlja čistu umjetnost islama, kaligrafija je zauzela i još uvijek drži mjesto s posebnim privilegijama i smatra se, prema pisanju Seyyida Huseina Nasra, „najkarakterističnijim pojavnim oblikom vizuelnog aspekta islama.“ Već u ranoj fazi formiranja islamske civilizacije, zbog prožetosti kurʼanskim tekstom, postala je središnjom i vodećom umjetnošću islama i zauzela je najveći stepen i kraljevski položaj među svim islamskim umjetnostima.

Islamsku kaligrafiju, kao i ukupnu umjetnost islama, kreirali su muslimani i ona potječe i izvire iz Kurʼana. Već u prvim objavljenim stavcima, Kurʼan afirmira i promovira pisanje i pisanu riječ. Prve riječi objavljene Muhammedu, a.s., bile su: Uči  i  čitaj  u  ime  Gospodara tvoga koji stvara, a potom je rečeno: Uči (čitaj)! Tvoj Gospodar je najplemenitiji. On je Onaj Koji je naučio čovjeka da se služi perom. On je naučio čovjeka onom što čovjek nije znao.

Jedna od prvih briga prve muslimanske zajednice bila je prepisivanje i umnožavanje Kurʼana. Kako je ta zajednica rasla, tako je rasla i potreba za rukopisnim primjercima Kurʼana. Prepisivanje Kurʼana brzo se razvilo u posebnu vještinu, a prepisivači su se usavršavali u svome poslu, želeći da pišu što ljepšim pismom. S lijepog pisanja Kurʼana prešlo se na lijepo pisanje i ukrašavanje knjige općenito, a potom su se ukrasi iz knjiga prenosili na zidove džamija, medresa, biblioteka i drugih javnih građevina. Dakle, na osnovu prve kurʼanske poruke i prepisivanja kurʼanskog teksta, u muslimanskom svijetu razvila se umjetnost lijepog pisanja – kaligrafija.

Iako su zabilježeni i mnogo stariji tragovi arapskog pisma na područje Bosne, ovo pismo se udomaćilo na ovim prostorima već početkom druge polovine petnaestog stoljeća, kada u Bosnu dolaze Osmanlije i s njima prvi rukopisni primjerci Kurʼana, kao i druga djela na orijentalnim jezicima. Zajedno s Osmanlijama, na područje Bosne dolaze i učitelji kaligrafije i svoje bogato znanje postepeno prenose na domaće stanovništvo. Pored kaligrafa, koji su svoje znanje sticali u Bosni, bilo je i onih Bošnjaka koji su su se školovali izvan zemlje, ponajviše u Istanbulu, a koji su po povratku u Bosnu otvarali svoje škole kaligrafije. Vremenom su Bošnjaci postali pravi znalci ove umjetnosti, i na polju pisanja, iluminiranja rukopisa, izrade minijatura i uvezivanja knjiga postigli su visok umjetnički domet.

U prilog navedenom, između ostalog, svjedoče bogato iluminirani i ukrašeni rukopisi prepisani od strane Bošnjaka koji su sačuvani i pohranjeni u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, kao i levhe izrađene od strane kaligrafa s ovih prostora. U muzejskoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu nalazi se vrijedna i raritetna zbirka levhi, koje su izradili i potpisali domaći kaligrafi, od početka 19. do sredine 20. stoljeća, a dio ove vrijedne kolekcije uključen je u novu muzejsku  postavku u Biblioteci, nazvanu Muzej knjige.

Najstariji izloženi kaligrafski radovi datiraju iz prve polovine 19. stoljeća, a sačinio ih je Ahmed Seid Vilić, uglednik carskog divana i defter-ćehaja Bosanskog ejaleta, tj. voditelj administracije državnih prihoda i rashoda. Njegove levhe ispisane su u formi tugre, kao jednom od najznačajnijih simbola visoke državne osmanske administracije, kojoj je i sam pripadao. Njegove levhe sadrže izraze koji upućuju na pokornost Bogu i duhovno vođstvo koje pripada Poslaniku, a.s. Levhe su izrađene na papiru, ukrašene su floralnim motivima, te kaširane na drvenim panelima.

Nakon kaligrafskih kompozicija Ahmeda Seida Vilića, slijede vrlo uspjele levhe potpisane od strane hafiza Huseina Rakima-ef. Islamovića, jednog od najboljih kaligrafa koje je Bosna iznjedrila. Ovaj istaknuti sarajevski kaligraf učio je ovu umjetnost od poznatog sarajevskog kaligrafa Abdulaha Ajni Hasagića, a potom je na specijalizaciji proveo više godina u Istanbulu, gdje je stekao četiri diplome za kaligrafiju, koje se danas čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Po povratku u Bosnu, Islamović je radio kao kaligraf i vodio je svoju školu kaligrafije. Prilikom bojenja i ukrašavanja Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu, sredinom 19. stoljeća, bio je angažiran na izradi levhi i ostalih kaligrafskih dekoracija. Osim u Biblioteci, njegovi kaligrafski ispisi nalaze se u Gazi Husrev-begovoj džamiji, medresi i na turbetu, Svrzinoj kući i tekiji Nadmlini u Sarajevu.

U Muzeju knjige izložena je levha Ali Šerif-ef. Faginovića, sarajevskog kaligrafa iz prve polovine 19. stoljeća, koji je, poput Rakima Islamovića, učio kaligrafiju od Abdulaha Ajni Hasagića, a potom držao u Sarajevu školu kaligrafije. Faginović je predavao kaligrafiju u sarajevskoj Drugoj narodnoj dječačkoj osnovnoj školi (ruždiji) i u Daru-l-mualliminu. Bio je i dugogodišnji muvekkit Fadil-pašine muvekkithane kraj Careve džamije u Sarajevu. Izložena Faginovićeva levha u muzejskoj postavci posvećena je tarikatskim pirovima i šejhovima, s ucrtanim šejhovskim tadžovima. Njegove levhe danas se čuvaju u privatnim kolekcijama, u tekiji u Vukeljićima, u Bošnjačkom institutu u Sarajevu, u porodičnom muzeju šejha Muse Kazima-ef. Hadžimejlića u Živčićima i Vukeljićima, te u Čekrekčijinoj džamiji u Sarajevu.

U drugoj polovini 19. stoljeća na prostoru Bosne i Hercegovine zabilježen je rad kaligrafa Mehmeda-bega Kapetanovića Ljubušaka, koji je uz obavljanje značajnih državnih funkcija i izučavanja kulturne historije Bosne i Hercegovine, pokazao interes i za kaligrafiju. Izloženu levhu u Muzeju knjige, kao i druge sačuvane levhe, potpisivao je pseudonimom Muḥibbī. Njegove levhe izložene su u Gazi Husrev-begovoj džamiji, Kuršumliji medresi i Svrzinoj kući u Sarajevu.

            Pored potpisanih kaligrafskih radova u Muzeju knjige Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, izložene su i dvije levhe nepoznatog kaligrafa. One su u Biblioteku donesene iz Drvene džamije u Bužimu i zajedno s ovom džamijom u julu 2003. godine proglašene nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Na obje levhe su ispisani kurʼanski tekstovi i izrađene su na papiru, kaširanom na drvenim panelima. Osim kurʼanskog teksta, autor je u potpisu levhi napisao:

اغفر و ارحم لكاتبه في ر٢٦ سنه١٢٦٠  

(Bože) oprosti i smiluj se autoru, 26 rebiul-ahira 1260. godine (16. maj 1844).

اغفر لكاتبه في ٥ جا سنه ١٢٦٠

(Bože) oprosti autoru, 5. džumadel-ula 1260. godine (24. maj 1844).

Literatura:

• Seyyed Hossein Nasr, Islamska umjetnost i duhovnost, Studis, Sarajevo, 2005.

• Mehmed Mujezinović, „Diplome kaligrafa Islamovića u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu“, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga I, 1972.

• Azra Gadžo-Kasumović, ”Diplomatički osmanski dokumenti kao prvo islamsko kaligrafsko iskustvo u Bosni“, Beharistan, 5-6, 2002.

• Meliha Teparić, Analiza islamskih kaligrafskih panela (levhi) bošnjačkih kaligrafa (hattata) od 18. do sredine 20. stoljeća, doktorski rad odbranjen na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 2016.