HAFIZ MAHMUD TRALJIĆ

Hafiz Mahmud Traljić rođen je 8. aprila 1918. u Sarajevu, od oca Mustafa-ef. i majke Senija-hanume, rođene Musakadić. Mahmud-ef. je okončao hifz u četrnaestoj godini, po kazivanju Sakib-ef. Smailbegovića, pred hafizom Mustafom Mujezinovićem. Gazi Husrev-begovu medresu završio je 1940. godine, a na Višoj islamskoj šerijatsko-teološkoj školi u Sarajevu, koja je bila u rangu fakulteta i preteča FIN-a, diplomirao je 1944. godine. Po završetku studija, 1944. godine, zaposlio se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, gdje je radio do 1947. godine. U isto vrijeme kao vanjski saradnik i predaje u Gazi Husrev-begovoj ženskoj medresi i honorarno obavlja dužnost imama u Džamiji Sinan-vojvode hatun na Vratniku. Godine 1947. komunističke vlasti su ga pritvorile i osudile na deset godina zatvora, zajedno sa još devet muslimanskih intelektualaca, na čijem je čelu bio Kasim-ef. Dobrača.

Po izlasku iz zatvora, 1957. godine, nije se mogao zaposliti u Islamskoj zajednici te se uz pomoć Hamdije Kreševljakovića zaposlio u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine, gdje ostaje do 1984. godine, kada odlazi u mirovinu.

Ni 10 godina robije ni odnos tadašnjeg vrha Islamske zajednice nisu zaustavili ovog bosanskog alima da čuva mihrab, vazi, piše, objavljuje, odgaja i obrazuje. Zamjenjivao je hafiza Sinanudin-ef. Sokolovića kao imam u Jahja-pašinoj (Ćurčića džamiji) za noćne vaktove i obavljao dužnost hatiba od '70-ih doselivši u Čurčića mahalu pa sve do 1996. godine. Džamija je ostala njegovo središte i centar, nije je ostavljao gotovo do kraja života, dok su ga noge mogle nositi. Svojim ilumom i držanjem obilježio je vrijeme u kojem je živio. Branio je ozbiljno ugroženi identitet i islamsku praksu Bošnjaka. To je svjedočio svojim životom i ponašanjem, svojim javnim nastupima i pisanjem. Bio je enciklopedista, bibliograf, hroničar, alim bosanski i jedan od najsnažnijih likova tradicionalne muslimanske Bosne.

“Hfz. Mahmud ef. Traljić bio je autentični poznavalac naše bosanske kulturne povijesti. Znan, vedar, prijatan, komunikativan, sa karakterističnom francuskom kapom na glavi i odjeven otmjenim odijelom, ovaj naš hafiz znao je hiljade i hiljade tačnih i istinitih podataka o našim bosanskim islamskim običajima i institucijama, ljudima i ćudima, časopisima i rukopisima, knjigama i idejama, krugovima i dersovima. Pripovijedao je karakterističnim, starim sarajevskim ulemanskim govorom, a tekstove pisao kao najškolovaniji evropski strukturalistˮ (Karić).

Jedno vrijeme je bio profesor kiraeta na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, kao i predavač prvoj generaciji postdiplomaca na postdiplomskim studijama. Na ahiret je preselio 28. decembra 2002. godine. Od Begove do Čurčića džamije, gdje je ukopan, nošen je uzdignuto na rukama, kako se nose oni koji su voljeni i cijenjeni među muslimanima.

Od 1939. godine objavio je oko tri stotine kraćih i dužih tekstova, nekrologija i prikaza. Objavljivao je u gotovo svim časopisima i listovima Islamske zajednice, i svim muslimanskim i drugim listovima i časopisima, kao što su: El-Hidaje, Novi Behar, Glasnik IVZ u Kraljevini Jugoslaviji i u SFRJ, Glasnik Rijaseta IZ u BiH, Preporod, Šebi Arus, Takvim, Islamska misao, Bibliotekarstvo, Narodna uzdanica, Bakije, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, kao i u Vijesniku Društva bibliotekara Hrvatske. Objavio je tri knjige: Istaknuti Bošnjaci (1994), Mali podsjetnik značajnih datuma islamske prošlosti (1996) i Iz kulturne historije Bošnjaka. Bio je saradnik prvog i drugog izdanja Enciklopedije Jugoslavije Leksikografskog zavoda “Miroslav Krležaˮ iz Zagreba, Leksikona pisaca Jugoslavije, koji je izlazio u Novom Sadu, Enciklopedije Bosne i Hercegovine i Enciklopedije Turske.

Poslije zatvora, svoje tekstove nerijetko je objavljivao pod pseudonimom ili bez ikakva potpisa. U posljednje vrijeme dao je i nekoliko intervjua za neke muslimanske listove.

“Njegova djela, radovi, studije, iz obimne mu bibliografije, promoviraju islam, Bosnu i Hercegovinu, Bošnjake, našu kulturnu baštinu i sve drugo što uz sebe nose ove velike teme. Hafiz Mahmud Traljić pisao je o raznim aspektima islama i muslimanske duhovnosti u Bosni i Hercegovini, ali i šire. Posljednjih pet godina posebno se bavio autorima, institucijama i značajnim događajima…ˮ (Omerdić).

U “El-Hidajinomˮ Ilmihalu za svakog muslimana i muslimanku, Sarajevo, 1942., nalazi se tekst hfz. Mahmuda Traljića “Islamska uljudnostˮ. U knjizi Islamski obiteljski život, Sarajevo, 1942., hfz. Mahmud Traljić i h. Mehmed Handžić pišu tekst “Ružni običaji u vezi sa ženidbomˮ. Glasnik VIS-a štampao je preko pedeset radova, kao separate, među kojima je i separat Mahmuda Traljića “Alijja viši stupanj Gazi Husrev-begove medreseˮ.

Objavio je s Muhamedom Hadžijahićem i Nijazom Šukrićem knjigu Islam i muslimani u BiH. U saradnji s Mehmedom Mujezinovićem izdao je “Vakufnama iz 1630. godine o osnivanju biblioteke Mevla Husamedina Bošnjaka u Banjoj Luciˮ. Objavio je bibliografije radova: Hamdije Kreševljakovića, Mehmeda Handžića, Fehima Spahe, Muhameda Mujezinovića, Ibrahim-ef. Trebinjca, dr. Hazima Muftića i Kasim-ef. Dobrače. Bibliografiju njegovih radova uradila je i objavila Fatima Omerdić u Analima Gazi Husrev-begove biblioteke.

Dr. Ferid Dautović, Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka

Izvori:

• Karić, Enes, “Odlazak bosanskog enciklopedisteˮ, Dnevni avaz, 30. decembar, 2002, str. 9.

• Omerdić, Muharem, iz recenzije za knjigu hfz. Mahmuda Traljića Iz kulturne historije Bošnjaka.