DŽAMIJSKI KUĆNI RED

Džamija je središnji hram u kojem se odvija glavni obredni život muslimana; istodobno ima i druge važne funkcije u životu muslimanskih zajednica. U islamskoj tradiciji frekventna su dva naziva za hram: u Kur’an se koristi naziv mesdžid, u značenju mjesta na kojem se pada ničice, mjesta klanjanja pred Bogom. Naziv mesdžid za vjerski hram muslimana je frekventniji u mnogim arapsko-islamskim zemljama. Već od ranog perioda islama za najveći ili centralni hram u određenom području ili gradu, u kojem se obavlja džuma-namaz, sedmična molitva petkom – s obzirom na to da se u prvim stoljećima islama u pravilu obavljala u velikim, centralnim džamijama – koristila se arapska sintagma el-mesdžidul-džami, velika ili centralna džamija (medžid). U Bosni i Hercegovini i na Balkanu uobičajilo se da se svi manji obredni objekti nazivaju mesdžidima, a prepozanju se po tome što nemaju munaru, dok se objekti s munarom, makar bili i skromnijih dimenzija, nazivaju džamijom.

Džamija ili mesdžid pripada Bogu i zbog Njega se podiže i održava (Kur'an, LXXII, 18), stoga funkcija džamije mora isijavati pozitivna stremljenja, biti mjesto općeg dobra, pa čak i namjera njene gradnje mora biti utemeljena na čistim i iskrenim pobudama. Premda je od početka džamija služila za obavljanje zajedničke molitve, jer je mnogo vrednija od ponaosobne, džamija nije bila samo zajedničko molitveno mjesto u strogom smislu riječi. Džamija Božijeg Poslanika u Medini postala je primjer multifunkcionalnosti džamijskog zdanja: mjesto gdje se vjernici okupljaju na molitvi, Poslanik je u džamiji držao svoje govore o zahtjevima za pokornost Bogu i o društvenim uredbama, iz džamije je on upravljao vjersko-društvenom zajednicom muslimana. Kroz povijest se posebno izdvajaju njene tri uloge: obredna, obrazovna i društvena.  

Budući da je džamija mjesto okupljanja većeg broja ljudi u istom prostoru, razumljivo je da su ustanovljena određena pravila kojima se čuva dostojanstvo i iskazuje poštovanje prema džamiji. Opća pravila nalažu da je za odlazak u džamiju i obavljanje molitve potrebno izvršiti pripreme, prvenstveno se radi o tjelesnoj čistoći (uzeti abdest, a po potrebi i okupati se), preporuka je da se obuče lijepa i čista odjeća (Kur’an, VIII, 31), da se ne ulazi u džamiju ukoliko se jeo crveni ili bijeli luk, smatralo se poželjnim umjereno korištenje mirisa, zabranjuje se prepirka, svađa, podizanje glasa, trgovina i sl. 

Pored ovih općih pravila, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 16. oktobra 2007. godine donio odluku o Džamijskom kućnom redu, konkretizirajući način korištenja u kontekstu savremenih kretanja i potreba bosanskih muslimana i oslanjajući se na njihovu tradiciju.

Odluka naglašava da su džamije, mesdžidi i drugi vjerski objekti vlasništvo Islamske zajednice, koja i upravlja njima. Oni predstavljaju sigurno i slobodno mjesto za obredna djela (ibadet) svakom muslimanu i muslimanki koji poštuju u njima propisani red. Imam je domaćin džamije i bez njegovog znanja i dozvole ne može se u džamiji predvoditi džemat u namazu, držati džumanska hutba, mektebska nastava ili obavljati i predvoditi u džamiji bilo šta drugo što predstavlja striktnu nadležnost imama džamije. U tumačenju i izvršavanju obrednih dužnosti u džamijama, mesdžidima i drugim vjerskim objektima Islamske zajednice primjenjuje se hanefijski mezheb.

Odluka propisuje obavezu održavanja čistoće i reda te naglašava da nije dopušteno u džamiji spavati, objedovati, pušiti ili činiti druge stvari koje su suprotne islamskoj tradiciji Bošnjaka. Džamijski razglas treba koristiti uz umjerenu jačinu zvuka.

Zabranjeno je unositi, držati, dijeliti, reklamirati ili prodavati bilo kakvu literaturu i propagandni materijal mimo zvaničnih izdanja Islamske zajednice ili od nje odobrenih, postavljati prodajne štandove, trgovati u džamijama i haremima te prosjačiti.

Muslimani i muslimanke koji dolaze u džamiju radi obavljanja namaza ili drugog vjerskog obreda moraju biti odjeveni u skladu s islamskim propisima, a prilikom turističkih i drugih obilazaka ulazak u džamiju nije dopušten muškarcima sa šorcevima i ženama bez marame i ogrtača.