BOSANSKE INSTITUCIJE ISLAMA
Autor teksta: Dr. Ekrem Tucaković, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini • Fotografija: Sjedište Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u Sarajevu
U okviru izložbe Pod nebom vedre vjere – Islam i Evropa u iskustvu Bosne predstavlja se plodonosna tradicija i bogato iskustvo institucionalnog organiziranja i autonomnog vođenja vjerskih poslova muslimana i muslimanskih institucija u Bosni i Hercegovini kroz Islamsku zajednicu.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini temeljna je bosanska institucija islama koja je, po svom karakteru i načinu djelovanja, u svijetu jedinstvena forma organiziranog i institucionalnog vođenja muslimanskih poslova i predstavlja originalan i inovativan primjer uspostavljanja autonomne muslimanske vjerske organizacije koji je razvijen u Bosni u kreativnom dodiru s evropskom političkom i vjerskom tradicijom.
Prema ustavnoj definiciji, Islamska zajednica je jedna i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji, muslimana Bošnjaka izvan domovinskih zemalja i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju, ali je istodobno i neodvojivi dio univerzalne zajednice muslimana (ummeta).
Islamska zajednica očituje se u jedinstvu vjere i vjerničkog naroda (jedinstvu dina i ummeta), a to jedinstvo u stvarnom i simboličkom smislu predstavlja reisu-l-ulema u svojstvu vrhovnog muftije i najvišeg duhovnog autoriteta muslimana. Reisu-l-ulema predstavlja i zastupa Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini.
Rad Islamske zajednice temelji se na Kur'anu, vjerodostojnoj praksi Božijeg poslanika Muhammeda, neka je Božiji blagoslov i mir na njega, islamskoj tradiciji Bošnjaka i zahtjevima vremena a, pored toga, administrativno vođenje i upravljanje vjerskim poslovima ustanovljeno je na Ustavu Islamske zajednice kao najvišem normativnom aktu i odlukama njenih organa.
Dodatni legitimitet osnažen je institucijom menšure, tj. duhovne investiture kojom su duhovne ovlasti prenesene sa halife na bosanskog reisu-l-ulemu, čime je sačuvan kontinuitet prenošenja znanja i tumačenja islamskog učenja od prvih učitelja vjere iz sedmog stoljeća do današnjih dana. U bosanskoj praksi menšura predstavlja svečani dokument kojim se potvrđuje da je određeno vjersko lice legalno imenovano, odnosno izabrano za reisu-l-ulemu i da je ovlašteno da u smislu šerijatskog prava daje slična ovlaštenja nižim vjerskim službenicima.
Islamska zajednica je samostalna u određivanju svojih ciljeva i uređivanju djelatnosti, organizacije, pravnih akata, izbornog postupka te u stjecanju imovine i njezinom upravljanju. Islamska zajednica se stara za ispravno razumijevanje i življenje islama i brine se o vjerskim pravima muslimana. Svoj cilj – da svi njeni pripadnici žive u skladu sa islamskim normama – ostvaruje promicanjem dobra i odvraćanjem od zla.
Misiju i zadaću tumačenja vjere i vođenja muslimanskih poslova Islamska zajednica ostvaruje putem organa i ustanova: a) džemata, osnovne organizacione jedinice Islamske zajednice; b) medžlisa, organizacione jedinice koja obuhvata više džemata; c) muftiluka/muftijstva, područja koje obuhvata više medžlisa; d) mešihata, vjerskog i administrativno-upravnog organa na području Srbije, Hrvatske i Slovenije; e) Sabora, najvišeg predstavničkog i zakonodavnog tijela Islamske zajednice; f) reisu-l-uleme, vrhovnog muftije i najvišeg vjerskog autoriteta; g) Vijeća muftija, organa Islamske zajednice za pitanja vjere; h) Rijaseta, najvišeg izvršnog organa za vjerske, obrazovne, ekonomske, finansijske, pravne i druge poslove; i) Ustavnog suda, vrhovnog organa za ocjenu ustavnosti akata i rada ustanova i organa Islamske zajednice; j) odgojno-obrazovnih ustanova (fakulteta, medresa i gimnazija); k) naučnoistraživačkih, kulturnih, humanitarno-socijalnih i drugih organizacionih jedinica.
Djelatnosti u Islamskoj zajednici podliježu načelima zakonitosti, javnosti i odgovornosti, a rukovodne dužnosti podliježu načelima izbornosti i ograničenog trajanja. U radu organa i ustanova Islamske zajednice učestvuju, pored nosilaca vjerskog autoriteta (imama i muftija), izabrani predstavnici zajednice muslimana. Participacija aktivnih vjernika u radu Islamske zajednice iznimno je značajna, a u nekim aspektima i odlučujuća. Svaki član Islamske zajednice s navršenih osamnaest godina života ima aktivno biračko pravo, a pasivno biračko pravo imaju članovi koji, usto, izvršavaju i svoje obaveze u džematu. Izbori u Islamskoj zajednici vrše se tajnim glasanjem između više kandidata. U predstavničke organe Islamske zajednice ne može biti izabrano više od jedne trećine zaposlenih u Islamskoj zajednici.
Sjedište Islamske zajednice je u Sarajevu, njen znak čine polumjesec i petokraka zvijezda u sredini polumjeseca. Bajrak je zelene boje sa bijelim polumjesecom i bijelom petokrakom zvijezdom u sredini. Službeni jezik u Islamskoj zajednici je bosanski jezik, a službeni kalendari su hidžretski i gregorijanski.
Od njenog osnivanja, 1882. godine, Islamska zajednica je prolazila kroz različite faze i oblike organizacije, dijelila je sve radosti i teškoće s kojima su se muslimani suočavali, te, pored tumačenja islama i vođenja njegovih institucija, ostvarila je značajne i nerijetko visoke domete u području obrazovanja i kulture.
U vrijeme intenzivnih rasprava o institucionalizaciji islama u Evropi i modelima administriranja vjerskih poslova muslimana, model Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i njena jedinstvena i produktivna tradicija i naslijeđe s punim pravom može biti respektabilan primjer za evropske muslimane i države.