ZABRANA KUPOVINE ODUZETOG JEVREJSKOG ZEMLJIŠTA ZA GRADNJU DŽAMIJE

Zavidovići, kao urbano naselje, razvilo se u vrijeme austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini.  Naseljavanje i razvoj su se oslanjali na eksploataciju šume i drvnu industriju. Status općine, kotara Žepče, naselje je steklo 1911. godine. U to vrijeme mjesto je imalo oko 3.800 stanovnika, s osnovnim konturama urbane sredine.

Prije urbanog razvoja, naseljavali su ga muslimani, katolici i pravoslavci. Razvojem industrije, doselio se značajan broj katolika, protestanata i jevreja. Pripadnici svih konfesija su izgradili sebi vjerske objekte, osim muslimana. Prva akcija za gradnju džamije pokrenuta je 1912. godine. Predsjednik Odbora za novogradnju džamije u Zavidovićima H. Kesič u listu Zeman je objavio: “Ovijem dajemo na znanje svoj braći muslimanima, da smo odlučili premda nas je malo napraviti jednu džamiju šerif, ovdje u Zavidoviću, gdje do sada takova postojala nije, a ista je od velike i neophodne potrebe za ovdašnje muslimane. Ujedno time udaramo temelj svome opstanku ovdje.” (Zeman, 4.)

Izgradnja u tom periodu nije realizirana, pa je nova akcija povedena 1924. godine. Prema Abdullahu Smajiću, članu prvog odbora, godine 1924. izabran je novi Odbor za gradnju, koji je posredstvom Vakufske direkcije preuzeo dokumentaciju i nastavio aktivnosti. Na konstituirajućoj sjednici od 19. oktobra 1924. zaključeno je da se stvar iz 1912. godine obnovi.  Godine 1927. izrađen je projekat, u kome su planirani sljedeći sadržaji: u prizemlju prostorije za mekteb i imamat, s abdesthanom i dva dućana, od čijeg prihoda bi se održavala zgrada. Na prvom spratu je bila projektovana džamija, s vitkim minaretom. Predračunska vrijednost je iznosila 120.000 dinara. (Islamski svijet, 6.)

U kampanju gradnje se uključila i Pravda, glasilo JMO: “Dosta će biti ako istaknemo, da u industrijalnom mjestu Zavidovići imadu 4 bogomolje i to srpsko-pravoslavna, rimokatolička i protestantska crkva, te jevrejska sinagoga; dakle sve osim džamije, premda u mjestu i okolici imade veliki broj muslimana, ali vrlo siromašnog stanja, pretežno radništva.” (Pravda, 3) S tim u vezi, pokrenuta je opća akcija na nivou Bosne i Hercegovine, te za nju dobivena saglasnost nadležnih državnih organa. Džamija ipak nije izgrađena ni u vrijeme Kraljevine Jugoslavije.  Glavni problem su bila neslaganja među nosiocima aktivnosti, te neriješeno pitanje odgovarajućeg zemljišta za gradnju.

Muslimansko stanovništvo se i dalje povećavalo, pa su iz Vakufsko-mearifskog povjerenstva u Žepču budžetski planirali i zatražili saglasnost od Vakufske direkcije da u Zavidovićima bude primljen drugi muallim. Zbog nedostatka vlastitog prostora, mektebska nastava je održavana u iznajmljenom prostoru. (GHB, AIZ, UM-10-4457/1940)

Nakon formiranja Nezavisne države Hrvatske, iz Zavidovića je u ljeto 1941. u logore odvedeno 170 jevreja, a njihova imovina je bila konfiskovana od strane ustaške vlasti.

Ta “podržavljena” jevrejska imovina je bila predmet prodaje. Neke parcele su odgovarale zavidovićkim muslimanima za gradnju džamije, mekteba i kancelarije džematskog imama. Pokrenuta je inicijativa da se otkupi imovina braće Štern, preko puta željezničke stanice, te kuću sa dućanom gdje je stanovao Čuče Židov. Za ovo je zatražena podršku Ulema-medžlisa u Sarajevu. Ulema-medžlis je to izričito odbio i donio sljedeći zaključak: „U vezi vašeg dopisa od 4. 1. 1942. br. 12/42 u predmetu otkupa židovskih nekretnina, ovaj Ulema-medžlis u svojoj sjednici od 12. 02. 1942. br. 358/42 zaključio je da vam se skrene pažnja da odustanete od ovakvih i sličnih slučajeva, pa se pozivate da se prednjeg zaključka striktno pridržavate.” (UM-2-358/1942)

Isti dopis je upućen i Vakufskoj direkciji radi znanja i daljnjeg postupka u konkretnom slučaju, ali i da se spriječe slične inicijative i pokušaji. Ovim stavom Ulema-medžlis je pokazao opredijeljenost Islamske zajednice i muslimana u Bosni i Hercegovini da je poštivanje prava i imovine drugih važnije od gradnje džamije.

I pored toga, i socijalističke vlasti su opstruirale gradnju prve džamije u ovom mjestu sve do 1968. godine. Trebalo je proći punih 56 godina da zavidovićki muslimani dobiju džamiju.

Izvori i literatura:

• Gazi Husrev-begova biblioteka, Arhiv Islamske zajednice, Fond Ulema-medžlis, godina 1940., kutija 10, 4457 i godina 1942, kutija 2, br. 358.

• Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – monografija, Sarajevo, 2013.

• Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, knjiga 8, Zagreb, 1982.

• Nada Kisić Kolanović, Podržavljenje imovine Židova u NDH, Hrvatski institut za povijest, 3, Zagreb, 1998. (429-453.)

• Islamski svijet, br. 71, 26. januar 1934.

• Pravda, broj 45. Sarajevo, 25. februar, 1925.

• Zeman – Ujedinjene muslimanske organizacije, br. 88, Sarajevo, četvrtak 10. oktobar  1912.