NAJVAŽNIJI BOSANSKI PRIJEVODI KURʼANA SREDINOM 20. STOLJEĆA (1937–1977)

Nakon prijevoda Kurʼana Miće Ljubibratića Hercegovca (1839–1889) koji je objavljen u Beogradu 1895. godine, u periodu od 1937. do 1977. godine pojavilo se nekoliko novih prijevoda Kurʼana na bosanskom. Svi ti prijevodi svjedoče o snažnom zanimanju za Kurʼan u Kraljevini Jugoslaviji kao i u socijalističkoj Jugoslaviji.

Prijevod Kurʼana Mehmeda Džemaludina Čauševića (1870–1938), bivšeg reisu-l-uleme, u koautorstvu s hafizom Muhamedom Pandžom (1897–1962), objavljen je u Sarajevu 1937. godine pod naslovom Kurʼān Časni, prevod i tumač. Prevoditelji Čaušević i Pandža objavili su Kurʼān Časni latiničkim pismom. Osim izvornog kurʼanskog teksta, Kurʼān Časni sadrži prijevod Kurʼana i veliki broj podnožnih bilješki koje su u funkciji komentara Kurʼana. Također, Kurʼān Časni sadrži i opsežan predgovor Mehmeda Džemaludina Čauševića, koji je modernistički intoniran. Čaušević i Pandža su svome prijevodu Kurʼana dali tri glavna obilježja:

Prvo, njihov prijevod Kurʼān Časni podržava naučno tumačenje Kurʼana i evropski scijentizam i naučni progres njihova vremena. Smatraju da se Kurʼan može čitati kao preteča naučnog doba kojim je krenula Evropa 19. i 20. stoljeća.

Drugo, Čaušević i Pandža su koristili tekst Biblije i na selektivan način ga donosili u funkciji mnogih podnožnih komentara kurʼanskom tekstu. Ovim su koprevodioci htjeli pokazati da je sam Kurʼan na najvišem stadiju semitskog monoteizma, kao i da je islam najmlađi srodnik judeizma i kršćanstva, te da nudi monoteizam koji se može opravdati razumom.

Treće, objavljujući Kurʼān Časni na latinici, Čaušević i Pandža htjeli su privući obrazovane slojeve bosanskohercegovačkih i jugoslavenskih muslimana da pristupe izučavanju Kurʼana i da tu knjigu prihvate kao lučonošu napretka, znanja, prosvjete i naučnog progresa. Nakon 1937. godine, Čauševićev i Pandžin prijevod izašao je u mnogim izdanjima, a u periodu jugoslavenskog socijalizma (napose tokom šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća) bio je kod nas najprodavanija knjiga iz područja islama.

Prevod Kurʼāna Alija Rize Karabega (1872–1944) pojavio se u Mostaru 1937. godine. Objavljen je na latinici, sadrži kratak prevodiočev predgovor u kojem se, uglavnom, govori o teškoćama prevođenja Kurʼana. Karabeg u svoj Prevod Kurʼāna nije uključio arapski izvornik Kurʼana. Kako je u analizama ovog prijevoda više puta istaknuto, ovo Karabegovo prevodilačko djelo umnogome je ovisno o Ljubibratićevom prijevodu Kurʼana.

Kurʼān s prevodom Besima Korkuta (1904–1975), uglednog bosanskohercegovačkog arabiste i teologa, pojavio se posthumno, 1977. godine u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu. Ovaj prijevod smatra se glavnim djelom ovog istaknutog alima. Nakon 1977. godine Kurʼān s prevodom Besima Korkuta doživio je brojna izdanja mnogih izdavača. Najkvalitetnija izdanja ovog djela uradila je i objavila Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini često objavljujući uz prijevod i arapski tekst izvornika. Od svih bosanskohercegovačkih prijevoda Kurʼāna, od 1980. do 2020. godine Korkutov prijevod je najpoznatiji, najrašireniji i najviše objavljivani prijevod na prostorima bivše Jugoslavije. Iako neslužbeno, Korkutov prijevod Kurʼana ima status glavnog prijevoda islamske svete knjige u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini. Korkutov prijevod Kurʼana iznimno je čitljiv, shvatljiv, stilski dopadljiv i znalački pretočen u jezički idiom koji je u Bosni i Hercegovini i u susjednim zemljama lahko razumljiv. U posebne vrijednosti ovog prijevoda spada i činjenica da je utemeljen na islamskoj komentatorskoj tradiciji koja se izučavala u bosanskohercegovačkim medresama osmanskog doba, s jedne, ali je svojim “racionalizmomˮ afirmirao napredna i prosvjetiteljska shvatanja islama koja su bila prisutna u doba socijalizma u Jugoslaviji.

Među najpoznatije nedovršene ili parcijalne prijevode Kurʼana sredinom 20. stoljeća smatra se Prijevod Kurʼāna s komentarom Huseina Đoze (1912–1982). Ovo djelo rađeno je u saradnji s Abdurahmanom Hukićem (1921–1990) i Sulejmanom Kemurom (1908–1975), reisu-l-ulemom. Od ukupno trideset džuzeva Kurʼana, Đozin Prijevod Kurʼāna s komentarom pojavio se u prva tri džuza (od 1966/1967), dok je četvrti džuz objavljen u Glasniku VIS-a.

Đozin Prijevod Kurʼāna s komentarom pisan je pod snažnim utjecajem islamskog modernizma i reformizma Muhammeda ʻAbduhūa (1849–1905). Iz Prijevoda Kurʼāna s komentarom razumijemo da je Kurʼan knjiga koju treba uvijek iznova tumačiti i iz nje derivirati nova rješenja prihvatljiva duhu vremena. Tumačenje i razumijevanje Kurʼana treba osloboditi taklīda ili slijepog slijeđenja starih islamskih vjerskopravnih škola ili mezheba. Oslobađanje od taklīda postiže se idžtihādom ili svježim i kreativnim mišljenjem kojim se treba tumačiti i Kurʼan i islam. Đozin Prijevod Kurʼāna s komentarom najbolji je primjer modernističkog pristupa u prevođenju i tumačenju Kurʼana u Bosni i Hercegovini i socijalističkoj Jugoslaviji.

Izvori:

• Hadžijahić, Muhamed, Bibliografske bilješke o prijevodima Kurʼāna kod nas, Bibliotekarstvo, XIII, br. 3, Sarajevo, 1967.

• Karić, Enes (2004), Prilozi za povijest islamskog mišljenja u Bosni i Hercegovini u XX. stoljeću, Sarajevo: El-Kalem.

• Ramić, Jusuf (2010), Naši prijevodi Kurʼāna i stil kurʼānskog izraza, Sarajevo: Connectum.